priprema: Nina Klemenčić
snima: Marko Miščević
Golema je moja strast prema sladoledima. Čak tolika da mi se jedna (sramotna) slika iz djetinjstva duboko urezanla u sjećanje. Nekom musavom klinji u parku ispao je sladoled na pod. U trenutku sam se sletjela poput lukave grabežljivice, pokupila taj kornet s poda, i taman da ću zagrist, pojavila se Velika sjena (tata) i otela mi plijen.
Ima te neke čarobne hrane koja te zaustavi u trenutku. Vrijeme stane, misli utihnu, sve oko tebe nestane. Takvi zalogaji prkose užurbanosti života, jedenju s nogu i beznačajnom žvakanju. Sladoled jedeš polako. Nisu to kokice. Dopuštaš mu da se topi dok osjećaš slojeve od kojih je satkan. Moj prvi editorijal bio je prava pustolovina. Sedam dana sam obilazila tržnice u potrazi za najmirisnijim komadima voća, neumorno sam miksala i dodavala začine. Bila sam svjesna da nikako ne smijem pogriješiti.
Rezultat? Zapackan kuhinjski zid i pločice kao da je tamo bilo poprište snimanja Tarantinovog filma ili atelje nekog akcionog slikara. I točno 100 ledenih lizalica koje strpljivo čekaju na društvo skrivene u zamrzivaču.
Naime, više ne zovem prijatelje na kavu. Zovem ih na sladoled. Da zajedno uživamo u nujnosti trenutka.