Jedna od obaveznih aktivnosti u recentnom ciklusu Dobrih restorana jest i posjet lanjskim pobjednicima. To nije uvijek jednostavno, barem zbog dva razloga. Prvo, izazovno je zadržati stopostotnu objektivnost prema restoranu koji ste prošle godine, među svim ostalima, istaknuli kao najbolji - koji je, dakle, bio vaš favorit. Drugo, domaćin vas već poznaje - ako ne prije, sreli ste se na svečanosti proglašenja i dodjeli nagrada pa uvijek postoji mogućnost, što je sasvim ljudski i razumljivo, da vas ugošćuje s posebnom pažnjom. Jednostavno, lakše je ocjenjivati restorane anonimno. Na sreću, atmosfera u ResTaču, na zagrebačkom Vrhovcu, koji smo 2021. proglasili najboljim u kategoriji tradicionalnih restorana, toliko je topla i prijateljska da se ovdje baš svaki gost osjeća posebno tretiranim.
Posjetili smo ih drugi dan nakon povratka s ljetnog odmora, i zatekli ih u problemu: već prvoga dana ostali su bez kuhara, koji se nije pojavio na poslu, a ni odazivao na pozive, no naposljetku je SMS porukom javio da odlazi. Za mnoge nerješiv problem, no Vesna Miletić, čije je iskustvo u kuhinji golemo, privremeno je to riješila tako što je još jednom odjenula kuharsku odoru i bacila se na posao, dok se ne nađe osoba od povjerenja.
Nakon osvježenja pjenušcem Kraljica (Puhelek Purek), za stol nam je stigla plata izvrsnog dalmatinskog pršuta od crne slavonske svinje, ne preslanog, prošaranog finom masnoćom, uz domaće masline i divne hrskave krastavčiće koje Vesna sama kiseli, te, naravno, tanjur svježe narezane rajčice, na koju je posebno ponosna jer je sama uzgaja. I dvije izvrsne juhe - hladna, gazpacho, i klasična - od njihovih su rajčica. Teško ćete ovih dana naći finije. Iako smo već na ulasku provjerili sadržaj rashladne vitrine, iz koje su nas gledale još bistre oči nekoliko kovača, divljih brancina, škrpine zubaca, pagara, ali i smuđa, odabrali smo druga jela. Na kredom ispisanoj ploči pozornost nam je privukao kopun iz Kope, a uz njega smo odabrali i jadranske lignje (Iako su sa susjednog stola punih usta hvalili punjene paprike).
U Taču već tradicionalno ne printaju svoje menije, jer su konstantno u nabavci najbolje moguće namirnice, i nikad niste sigurni, uz iznimku nekoliko klasika, što će koji dan biti u ponudi. Gosti su na to navikli, i to im ne smeta, štoviše - velik dio njih odlučit će se za jelo prema sugestijama domaćina. Takav odnos povjerenja ovdje nije slučajan, gradio se godinama. Ipak, informacija o cijenama pojedinih jela bila bi korisna. Maleni kopun došao je u dva komada, raspolućen. Prvo je bio u sous videu pa završen u Kopa peći, meka i slasna mesa, a društvo na tanjuru pravili su mu Vesnini mlinci, neodoljivo svileni, bez suvišne masnoće.
Dvije poveće pečene lignje bile su također mekane, a klasični prilog od blitve s malo krumpira savršeno kuhan. Vrlo uobičajen tanjur nekome može zvučati neuzbudljivo, no sve je savršeno pripremljeno i znamo da bismo ga opet naručili. Macerirano Lapor belo vinarije Krapež, koji nam je predložio Tihomir Miletić, bio je savršena pratnja uz oba jela. On je, uostalom, i zaslužan za intrigantnu kolekciju prirodnih vina tog restorana.
U Taču je sad već pravilo da se na stolu, kao neki intermezzo, ili pre-desert, nekako pojavi i porcija ćevapa. Toliko su dobri da su, iako u ponudi tek posljednje dvije godine, već legendarni - oduševili su čak i ekipu bosanskog filma "Deset u pola", kojoj su ćevapi glavna tema. Rahli su i nemasni, od savršeno, ne presitno mljevenog mesa. Opet smo se složili da, barem u Hrvatskoj, nema boljih.
Probali smo potom i bučnicu, za koju Vesna Miletić osobno riba svježu buču i razvlači tijesto. Rezultat je i opet superioran. I mogli bismo nabrajati, jer dolazak na ručak ovdje se lako pretvori u cjelodnevni boravak, pa tako na red dođe i tanjur variva od mahuna, koje nije u ponudi, ali ih je Vesna skuhala za njih - sad su u špici sezone i treba ih jesti. Pa onda dođu i hrskave hroštule, koje priprema onako kako ih rade u njenom Žminju.
Ručak u Taču možda nije najjeftiniji (iako nose Michelinovu oznaku Bib Gourmand, koja se dodjeljuje za kvalitetne menije po pristupačnim cijenama), no ondje dosljedno inzistiraju na najboljoj mogućoj svježoj namirnici, koju potom pripremaju samo naizgled jednostavno - zapravo je riječ o minucioznom kuhanju koje ne trpi improvizaciju. Ovo je tradicionalna kuhinja u najboljem i najuzvišenijem smislu, mjesto koje morate preporučiti svakome zainteresiranom za hrvatsku gastronomiju.
Hrana: 9/10
Usluga: 9/10
Ambijent: 8/10
Vrijednost za novac: 9/10