Masterclass talijanskog chefa Roberta Ceree na splitskoj manifestaciji "Taste the Mediterranean" izazvao je veliko zanimanje prisutnih. Riječ je, naime, o vlasniku restorana Da Vittorio u Brusaportu pokraj Bergama u Lombardiji, a lokal koji je prije 45 godina otvorio njegov otac prerastao je u ozbiljan svjetski biznis - već punih 12 godina Da Vittorio je u Michelinovu vodiču označen s tri zvjezdice. Roberto, njegov brat, sestra i zet su mali obiteljski obrt koji je hranio brojnu obitelj uzdigli u sam svjetski gastronomski vrh.
Osim što su jedan od ukupno 11 restorana u čitavoj Italiji koji se mogu pohvaliti s respektabilne tri zvjezdice, restoran koji nosi ime po ocu, osnivaču, otvorili su i u St. Moritzu te 2019. godine u Šangaju. Već iste godine i tamo su zaradili prvu, a u 2020. godini, koju će svijet zapamtiti po pošasti koju je donijela pandemija koronavirusa, i drugu Michelinovu zvjezdicu. Štoviše, otvorili su još jedan bistro. Zet, koji je razvijao slastičarski dio biznisa, uhodao je laboratorij s 25 stručnjaka za slastice.
Evo i fascinantnih brojki: zapošljavaju 450 ljudi i još 250 suradnika, a godišnje nahrane 350 tisuća (zadovoljnih!) gostiju. Prodaju 50 tisuća svojih proizvoda: slastica, hrane marinirane u ulju, šalše od rajčica i drugog te 300 tisuća komada raznih dizanih tijesta, od kojih je božićni panettone najtraženiji.
Uz sve to, godišnje odrađuju 1100 cateringa za vjenčanja i druge fešte, tako da imaju potpuno opremljeni kombi u kojem je sve što mu je potrebno Roberto dovezao i u Split.
- Naša kuhinja je bazirana na talijanskoj tradiciji, ali uvijek gleda u budućnost. Autohtone namirnice našeg kraja, ali uz inovacije - to je suština - kaže simpatični Talijan koji je nakon masterclassa imao dogovoren ručak s prijateljima na Šolti, a na meniju je bila janjetina pečena pod pekom, koju jako voli. Poznaje dobro našu priobalnu gastronomsku scenu jer već 20 godina brodom ljeti obilazi našu stranu Jadrana, no na kontinentu nije nikad bio.
- Volim jesti u konobama, jako volim buzaru na šporko s komadima pomidora. Volim autentičnu hranu, pršut, peku, ribu koja je uvijek svježa i kvalitetna, čak i u srcu ljetne sezone. No, nekad dobijem buzaru koja nije tako dobra, a kad je riječ o ribi, ona se priprema uvijek na isti način, na gradelama, ponuda je limitirana. Pršut je OK, ali treba ići dalje - odakle je svinja, čime je hranjena? Na primjer, kad idete u San Daniele del Friuli, imate 20 oštarija i svaka ima svoj pršut drugačijeg okusa. Moglo bi se još puno bolje, treba napredovati, imati želju, istraživati, a ne se zadovoljavati postignutim - priča Roberto Cerea, koji je izdvojio dva omiljena restorana na Jadranu: Pergolu u Zambratiji u Savudriji i Zijavicu u Mošćeničkoj Dragi. Ondje osjeća entuzijazam osoblja i želju za istraživanjem, što smatra vrlo bitnim.
- Obišao sam dosta restorana i primjećujem veliki napredak, vidim želju da se stvari poprave i budu bolje. Hrvatska ima izvanredne proizvode i veliki potencijal kad je riječ o kvaliteti. Za kvalitetu je potreban timski rad, s jedne strane treba proizvođače kvalitetnih proizvoda, a s druge restorane. Tu država treba pomoći kvalitetnim proizvođačima financiranjem, a ne da se restorani sami snalaze u nabavci. To je jedini način da se predstavi gastronomska kultura, kao što se dogodilo na području vinarstva u Hrvatskoj. U Istri sam vidio zbilja veliki napredak - zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....