Nakon niza posjeta kroz godine, opet smo posjetili Šug, mali restoran u blizini palače i splitskog pazara (tržnice) gdje su se kuhala nepretenciozna jela u raznim izvedenicama – neka vrsta modernih marendi ili gableca. Poklonika i ljubitelja Šuga ima podosta jer su cijene za splitske turističke prilike prihvatljive, prostor je ugodan – sastoji se od terase gdje se može smjestiti dvadesetak osoba te unutrašnjeg dijela slične veličine. Sve je uređeno decentno i imate osjećaj ležernosti i opuštenosti. Upravo suprotnost od vreve na rivi stotinjak metara južnije. Popularnost Šuga je prepoznao i vodič Michelin te su dobili Bib Gourmand preporuku koja u izvornoj definiciji govori da ugostiteljski objekti koje oni na ovaj način označe nude iskrenu i finu hranu, da cjenovno možete pojesti barem dva slijeda jela i desert, te popiti čašu vina unutar budžeta do 270 kuna.
Ugodno smo se smjestili i strpljivo pričekali konobara koji nam je donio standardnu kartu jela te izvedenicu dnevne ponude uz napomenu da za domaće daju 30 posto popusta. Pogledali smo dnevnu ponudu – jela nisu preskupa, od 40 do 120 kuna, pa smo se još i čudili kako mogu dati takav sconto. Jela na ponudi su zanimljiva, od dnevne juhe (25 kn), plate s pršutom, sirom i paštetom od kozica uz marmelade (135 kn), pa do ozbiljnijih obroka poput telećeg rižota (79 kn), podušene teletine (85 kn), lazanja (65 kn), teletine u šugu s njokima, junećeg gulaša ili jelena u šugu – sva jela u prosjeku stotinjak kuna. Ako niste od jela na žlicu, možete odabrati pečeni ramstek (150 kn) ili tunu (100 kn). I, prema riječima konobara, na te cijene još imate, kao domaći, popust. Prvo nam je na stol stiglo predjelo, odnosno kombinacija malih zalogaja sa standardne karte – jelo naziva Pjat "Šug" za 170 kn na kojem se nalazi pašteta od kozica, kozice s pistacijom, dimljena sabljarka, ikra od ribe, kamenica uz pregršt malih detalja. Odmah su nas upozorili da je kamenica iz Francuske – što nije minus, dapače, okusom je bila sjajna, pašteta je bila odlična, ikra je bila nezanimljiva, dok su druge komponente bile ukusne. Uglavnom, plata je bogata, dobra i kad bismo samo nju ocjenjivali, dobila bi visoku ocjenu. Ako tome pridodamo vrlo dobar domaći kruh, mogli bismo ovo predjelo uz čašu vina zamisliti kao lagani ljetni ručak.
Debakl kultnog jela
Potom stiže teleći rižoto, kultno jelo Dalmacije, neizostavan slijed na svim svečanostima. Nagledali smo se raznih telećih rižota, raskuhanih, nezačinjenih, presoljenih, ali i onih koji su bili iznimno dobri – skromni po začinima, ali snažni po izvornim okusima, poput onog u Tri Volta kada ih kogo Alen skuha. Teleći rižot iz Šuga, nažalost, ne spada niti u jednu kategoriju – na stol nam je došla neka masa raskuhane riže sa sjeckanim mesom bez okusa i mirisa. Neslano, nepapreno i uglavnom nejestivo, razočaranje za nepce, duh i tijelo. S nevjericom smo probali šug od jelena s domaćim njoketima. Slična situacija. Šug ima konzistenciju, ali je pretjerano sladak, kao da je nekom pobjegao loš prošek u finišu. Njoki okej, ali ništa posebno, opet fali okusa, saliniteta, papra i - zanosa. U završetku, dočekuje nas podušena teletina sa šalšom i pire krumpirom. Konačno nešto ukusno – teletina fina i podatna, začinjena taman koliko treba, pire napravljen po zanatu. Šalša se ipak mogla još kuhati – kao da je na brzinu spravljena. Da smo barem samo to od glavnih jela naručili...
Zatražili smo račun od simpatičnog konobara. Njega treba pohvaliti, jer je jedan od rijetkih u Splitu koji zna kako otvoriti butelju vina (Bogdanuša s Hvara). Platili smo i otišli. Kasnije pregledom računa (oko 800 kn) vidjeli smo da smo "dobili popust za domaće" od nula kuna. E sad, kad se sve zbroji i oduzme, zadugo nas neće vidjeti. Prijašnja iskustva govorila su da im treba samo malo finece da se dignu uvis. Što im se desilo? Možda je bio loš dan. Šteta, jer je Šug nekad bio mjesto koje je davalo bitno više.
Hrana: 6/10
Ambijent: 8/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 5/10