- Ako nije baš priša, više bih volio da sjednemo kao ljudi u srijedu, jer danas i sutra, u utorak, moram u vinograd kopati - kaže nam Denis Bogoević-Marušić, vlasnik pelješke vinarije Križ, dok se pokušavamo dogovoriti za posjet njemu i još trojici prirodnih vinara Pelješca. Dakle, ne sjećamo se kad smo zadnji put čuli da nas vlasnik vinarije ne može primiti jer mora u vinograd s motikom!
S kontaktima i rasporedom pomaže nam Maja Čalić, Denisova supruga, pa ćemo, dok on kopa, mi u posjet Franu Milošu, njegovoj novoj vinariji i čuvenim vinogradima kod Ponikava; popodne ćemo do Matea Vicelića na Dingač; a s Denisom i njegovim susjedom u Prizdrini Marom Bartulovićem vidjet ćemo se idući dan. Nedostaje još samo peti, najmanji - Zrinko Baković, ali on je trenutačno u Francuskoj. Njih petorica jedini su vinogradari i vinari na Pelješcu koji se striktno drže načela organskog uzgoja vinove loze od koje proizvode vina uz minimalnu ili nikakvu intervenciju u svojim vinarijama. Oni su pravi domaćini GrapeStona, prvog festivala prirodnih vinogradara i spontanih vina koji će se održati u Stonu, povijesnom gradu na samom južnom ishodištu poluotoka Pelješca, 27. travnja.
Taj je datum iz nekoliko razloga vrlo važan ne samo za lokalnu vinarsku scenu već i za cjelokupno hrvatsko vinarstvo. Prije svega, festival koji okuplja mahom domaće proizvođače prirodnih vina, iz svih hrvatskih vinskih regija, u nas se dosad još nikad nije održao. Još smo 2011. mogli posjetiti prvi Label Grand Karakterre Marka Kovača u Zagrebu, posvećen prirodnim vinima, no tamo su došli vinari drugih zemalja - iz jednostavnog razloga što scene u nas još nije bilo. Karakterre se, logično, ubrzo proširio na Sloveniju, da bi se napokon sasvim preselio u Beč, a potom, u studenome 2022., imao i svoju newyoršku premijeru na Manhattanu. GrapeSton je pak prvi pokušaj da se okupi značajniji broj domaćih prirodnih vinara iz svih hrvatskih vinskih regija.
Strogi kriteriji, bez kompromisa
Marijeta Maja Čalić, jedna od organizatorica festivala i njegova glavna promotorica, o začecima festivala kaže: - Ideja se pojavila spontano. Denis i ja i inače se družimo s bračnim parom Powlison Belković, Hannah i Matija često dolaze na Pelješac, kao i Tvrtko Šakota. Oni su naši prijatelji, vole prirodna vina, dijelimo isti svjetonazor, i jednostavno smo shvatili da je vrijeme da se vinari skupe i zajednički istupe umjesto da budu egzotični sudionici drugih većih vinskih sajmova i festivala. Nitko od nas nije znao točno koliko je u nas vinara koji udovoljavaju kriterijima ovog festivala koji smo odlučili pokrenuti, u početku nismo imali ni približnu predodžbu. Svi smo se više-manje međusobno poznavali ili barem čuli jedni za druge, ali bi se s vremena na vrijeme pojavilo neko novo ime, i ubrzo smo osvijestili da scena zapravo već postoji - kaže Maja Čalić.
Na festival, koji je dobio ime GrapeSton, naposljetku je prijavljeno 25 hrvatskih prirodnih vinara - od veterana kao što su Miloš i Clai pa do mikrovinarija poput Bakovića, ali i neki gosti - iz Slovenije dolazi šest prirodnih vinara kao predstavnici bratskog festivala u Brdima, VNDIMA 23, te jedan vinar iz Srbije. Svi oni udovoljavaju jednakim kriterijima: ekološki certifikat nije uvjet, ali vinari moraju biti ujedno i vinogradari te proizvoditi vino od grožđa uzgojenog organski, po ekološkim načelima, dakle bez korištenja herbicida i pesticida, uz odgovornu i umjerenu upotrebu dopuštenih tradicionalnih zaštitnih sredstava kao što su sumporni dioksid ili bordoška juha. Ako itko od vinara otkupljuje manju količinu grožđa od drugog vinogradara, mora zajamčiti da je i ono uzgojeno prema navedenim načelima. Vino, nadalje, mora biti proizvedeno uz najmanju moguću ili nikakvu intervenciju u podrumu, uz spontanu fermentaciju na autohtonim kvascima. Takvi će kriteriji, svjesni su, diskvalificirati neke proizvođače koji se već deklariraju kao prirodni - bilo zbog toga što većinu grožđa za svoja vina kupuju od drugih vinogradara, bilo zbog toga što koriste selekcionirane kvasce. No, kriterije je trebalo odrediti i tu, odlučeno je, nema kompromisa.
Jako je važno je i to - ističu organizatori - što su lokalne institucije prepoznale vrijednost projekta.
- Općina Ston ustupila nam je Knežev dvor gdje će se festival održati. Mnogo nam je oko svega pomogla Fani Slade, direktorica stonske Turističke zajednice, koja je u Festivalu prepoznala dobrobit za lokalnu zajednicu, ona nas iskreno podržava i izlazi nam u susret gdje god može - ističe Maja Čalić.
Iako je fokus na vinogradarima i njihovim vinima, festival će imati i food corner gdje će se predstaviti i neki lokalni organski proizvođači poput korčulanskog Eko Škoja, Happy Citrusa OPG-a Krstičević iz Metkovića, pršutane Kulina Nova Sela, gostovat će istarska eko farma Kumparička sa svojim kozjim sirevima, zagrebačka bistro-pekarnica Salo, a u ponudi će biti i Cogito kava. Chef Tvrtko Šakota (Nav) bio je zadužen za selekciju kuhara koji će na licu mjesta zajedno s njim pripremati jela od lokalnih, mikrosezonskih i organski uzgojenih namirnica, pa će mu se za tu priliku pridružiti kolege iz Slovenije, chefovi Luka Košir (Restaurant Grič) i Jakob Pintar (TaBar). Vinari, čija će se vina moći kušati, ali i kupiti, izlagat će u krilu Kneževa dvora, a cooking show bit će u atriju.
Ograničen broj ulaznica
GrapeSton, za razliku od naših ostalih vinskih festivala, ne naplaćuje kotizaciju za vinare. Osim toga, vinari će na festivalu jesti i piti besplatno. U prodaji je ograničen broj od 250 ulaznica koje se mogu kupiti na web-stranicama festivala i na Entrio.hr, a u trenutku objavljivanja ovog teksta ostalo još manje od pola. Cijena je 40 eura, a pokriva neograničenu degustaciju svih izloženih vina. Namjera nije zaraditi, nego pokriti troškove i promovirati ideju.
Nakon dobrodošlice za goste i izlagače u petak 26. travnja, festival s programom počinje u subotu u 11 sati panelom "Pioniri prirodnog vinogradarstva i vinarstva", na kojem će svoja iskustva iznijeti tri veterana: istarski Giorgio Clai, pelješki Frano Miloš i njihov slovenski kolega Radovan Šuman.
Iako se brojka od pet prirodnih vinara na Pelješcu može učiniti malenom s obzirom na broj tamošnjih vinarija, riječ je zapravo o vrlo koherentnoj jezgri koja bi, sad kad postaje dio šire priče, mogla izvršiti važan utjecaj na daljnji razvoj vinarstva na tom poluotoku. Nije, naime, riječ o nečemu što bi ovdje, kao uostalom i u drugim našim vinogorjima, bilo nepoznato i teško prihvatljivo, samo su ta znanja potisnule metode koje rad u vinogradu i podrumu znatno olakšavaju i čine izvjesnijim.
Prirodni vinari iskreno vjeruju u to da vino prije svega nastaje u vinogradu koji, ako se pažljivo i brižno odnose prema njemu, može dati dobra i zdrava, jedinstvena vina. To je, međutim, ujedno i velik izazov. Osim što takav pristup iziskuje i puno više posla, ponajprije u vinogradu, ako se odreknu kemijskih zaštitnih sredstava i selekcioniranih kvasaca, vinogradari-vinari izlažu se većem riziku i mogućnosti da negdje nešto pođe krivo. Njihova loza možda će biti osjetljivija na vremenske prilike, njihovo vino koje nije podvrgnuto manipulaciji i naknadnim intervencijama u podrumu moglo bi imati poneku manu. Iako su sva vina koja smo pili kod ovih peljeških vinara bila doista užitna, sva redom jako dobra, neki će od njih uz osmijeh izjaviti kako vole i te njihove eventualne mane, jer riječ je o živim vinima, a ne o industrijskom proizvodu.
Pelješkim poluotokom vlada plavac mali, koji se tradicionalno sadi s malim razmakom među trsovima u tzv. rašljastom uzgoju, bez kolaca ili žice, kako bi loza stvorila zeleni lisnati pokrov kojim se čuva od isušivanja i previsokih temperatura. No, to ujedno isključuje upotrebu mehanizacije, pa se okopavanje tla i uklanjanje štetnog korova vrši ručno ili, gdje je to moguće, uz pomoć manjih "freza" ili trimera. Zanimljivo je u ovo doba godine promatrati razlike u pelješkim vinogradima. Loze su počele listati, no bitna se razlika vidi između redova: negdje su to zelene površine, drugdje spaljena zemlja. - Pa vas koji ne prskate herbicidima ima više nego što bismo pomislili - kažemo naivno u razgovoru s jednim od naših prirodnih vinara. - Ne baš - odgovara - to su ipak većinom oni ljeniji koji još nisu polili svoje vinograde, zato je još toliko zelenog.
Pionir prirodnog vinarstva
Neupitni pionir prirodnog vinarstva na Pelješcu svakako je Frano Miloš koji već gotovo 40 godina uporno i postojano gradi svoju viziju iskrenog odnosa prema prirodi i lozi. Za razliku od njega, koji je obrađuje i najveće površine, trojica mlađih vinara koje smo posjetili zapravo su se prije dvadesetak ili nešto manje godina na djedovinu vratili iz gradova u kojima su odrastali - Denis Bogoević-Marušić iz Splita, a Maro Bartulović i Mateo Vicelić iz Dubrovnika. Svi su odmah odlučili obrađivati vinograde i raditi vino kao nekoć njihovi djedovi, ali s novim spoznajama, uz primjenu modernih tehnologija. Što, naposljetku, opet ne isključuje svakodnevni rad u vinogradima.
Kad smo ih, nakon što smo ih sve obišli i upoznali, okupili u staroj kamenoj konobi Bartulovića u Prizdrini, bio je to dirljiv prizor. Pomalo suzdržani kolege vinari koji uvijek kad se slučajno negdje sretnu kažu da moraju jednom već zajedno sjesti i popiti čašu vina, pa se to onda nikad ne dogodi. Štošta se te večeri dalo naslutiti i u odnosu mlađih vinara prema autoritetu Frana Miloša, koji je došao u kuću starog prijatelja jer je znao da je važno. Tu se najbolje mogao osjetiti duh zajedništva kakav svi oni ni sami, čini se, dosad nisu poznavali. Takva energija mora ostaviti trag. GrapeSton će uskoro pokazati koliko on dubok može biti.
Nastavak ove reportaže i priče peljeških vinara čitajte u Nedjeljnom Jutarnjem te u nastavcima na portalu Dobra hrana!