Kao što svaki iole upućeni teoretičar zavjera zna, nevidljiva ruka moćne obitelji Rothschild stoji iza većine ključnih svjetskih događaja tijekom posljednjih sto pedeset godina. Rothschildi su pokretali i zaustavljali svjetske ratove, gurali države u bankrot, kontrolirali globalni financijski sustav i medije, a sa svojim pobratimskim klanom Rockefellera čak uspostavili i tajni program kontrole rasta svjetske populacije u kampanji obveznog cijepljenja protiv imaginarnih bolesti, poput dječje paralize. Već desetljećima među dobro upućenima izvorima postoje informacije - a nitko ih dosad nije uvjerljivo demantirao - da glava obitelji Rothschild, uz samo još nekoliko ljudi poput Billa Gatesa i Olivera Frljića, u svom mobitelu održava komunikaciju u WhatsApp grupi s Luciferom osobno. Pa ipak, sva ta moć, sve bogatstvo, sva dijabolična prepredenost i lobistička moć u najdubljim krugovima inferna ustuknula je pred pravedničkim argumentom jednog hrvatskog vinara.
Ta epska priča o borbi svjetlosti i tame ispisana je u naizgled suhoparnom dokumentu: rješenju hrvatskog Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo koji je odbio prigovor koji je francuska tvrtka Baron Philippe de Rothschild S. A. uložila na zahtjev za registraciju žiga hrvatskog vina Mala nevina, vinograd Sv. Ante vinarije Saints Hills, u vlasništvu ovdašnjeg poduzetnika Ernesta Tolja.
Ukratko, famozni Rothschild - inače vlasnik velike vinske kompanije koja u svom portfelju ima i neke od najrenomiranijih i najskupljih svjetskih vina, poput Château Mouton Rothschilda i Château Laffitea, pokušao je spriječiti registraciju etikete Toljeva vina Mala Nevina, tvrdeći da je ona previše slična njegovu brendu Mouton Cadet. Temeljni argument sličnosti, prema tvrdnjama Rothschilda, jest dominantni vizualni element hrvatskog žiga - a to je stilizirani crtež životinje sa zakrivljenim rogovima, koji onda asocira upravo na stiliziranog ovna, tj. ključni vizualni element njegove etikete Mouton Cadet. Kako Mouton na francuskom znači "ovan", a riječ je o globalno najraširenijoj etiketi iz Rothschildova vinskog portfelja, i rogate životinje nemaju načelno veze s vinarstvom ni vinogradarstvom, barunovi pravni zastupnici de facto tvrde da će slične etikete nas vinopije dovesti u zabludu pa ćemo posežući za Malom Nevinom, na polici vinoteke zapravo misliti da kupujemo Mouton Cadet.
Stručnjaci iz Zavoda za intelektualno vlasništvo Rothschildovu su prijavu odbili, ukazujući na nekoliko vrlo očitih argumenata, među ostalim na to da na etiketi Male nevine nije prikazan ovan, nego jarac - što je i logično s obzirom na to da je riječ o vinu proizvedenom od grožđa uzgojenog u vinogradima županije u čijem je službenom grbu upravo koza, da Rothschildov ovan gleda udesno, a Toljev jarac ulijevo te da velika većina hrvatskih potrošača nema pojma da riječ "mouton" na francuskom označava ovna, ali da velika većina njih razumije značenje šaljive sintagme "Mala nevina", koja je uz to referenca na starije vino istog vinara s nazivom Nevina (čiji je žig također stilizirani jarac, ali iz drugog profila). Dakle, Mala Nevina je proglašena nedužnom, a tužitelju je naloženo da pokrije trošak postupka od 1550 kuna - što ne bi trebao biti problem obitelji kojoj neki - doduše ne sasvim ozbiljni - izvori pripisuju imetak od 2000 milijardi dolara.
Stavi li se na stranu zapažanje kako je posve logično da Belzebubov pomoćnik želi monopolizirati javno korištenje dijelova kozje anatomije, postupak koji je globalni vinarski konglomerat pokrenuo protiv jedne male hrvatske vinarije - koja se nikako ne može smatrati njegovom ozbiljnom konkurencijom, niti mu može uzeti značajniji dio njegovih prihoda - pokazuje da ni vinska industrija nije izuzeta od širih trendova u globalnom korporativnom sektoru, gdje velike multinacionalne kompanije agresivnim korištenjem pravnih sredstava pokušavaju u korijenu sasjeći sve što percipiraju kao moguću buduću opasnost za svoj dragocjeni brend. Najpoznatiji primjer takve prakse možda je onaj njemačkog Deutsche Telekoma koji je uspio monopolizirati upotrebu ružičaste boje, magente, u bilo koju svrhu povezanu s telekom industrijom i povezanim sektorima.
Pa ako DT može imati svoju ekskluzivnu boju, zašto Rothschild ne bi imao ekskluzivu na šupljorošce? Nažalost, takva praksa - iako legitimna - u vinskoj industriji bi se mogla pokazati štetnom, jer bi velikim i financijski moćnim igračima mogla služiti kao poluga za gušenje malih, neovisnih vinara. Velike kompanije poput Rothschilda imaju sasvim dovoljno novca i resursa čak i za obijesno parničenje, a potencijalnih sličnosti među vinskim brendovima ima na pretek. Hoće li sutra Rothschild tužiti braniteljsku zadrugu iz Opuzena koja u Komarni proizvodi (inače vrlo kvalitetnu) liniju vina po imenu Opus (naziv drevne mletačke tvrđave iz koje je Opuzen nastao) jer to ime očito podsjeća na njihovu poznatu etiketu Opus One?
Dakako, posve je sigurno da se Rothschild i ostale glasovite vinarije diljem svijeta uistinu susreću s pokušajima da se njihovi brendovi kopiraju ili emuliraju, ali onaj vinar koji bi u Hrvatskoj svoju poslovnu strategiju gradio na ideji plagiranja stranih etiketa, pa k tome još onih "mass-market" cjenovnog segmenta, bio bi osuđen na propast i prije gubitka skupe tužbe.
Saints Hills - znaju to svi koji su probali njihova vina - sasvim sigurno nije takav proizvođač, pa je zato i zabrinutost za boljitak zbunjenog vinopije suvišna. Dogodi li se neopreznom kupcu da na polici ipak posegne za Malom Nevinom - ukusnom kupažom istarske malvazije i chardonnaya - misleći da kupuje Rothschildov industrijski Bordeaux, dobre su šanse da će to u budućnosti učiniti opet. Ali tada s jasnom namjerom...