piše: Mateja Domitrović
snima: Borko Vukosav
Sezona sarme je otvorena te se očekuje da se na zimskom meniju nađe barem nekoliko puta. O meniju za prvi dan nove godine da ne govorimo, sarma mora biti na stolu, kažu da liječi. Pun lonac sarme jednako je pun lonac vitamina C. Sarma je narodno jelo koje grije i mazi, kad pomisliš na neko utješno domaće jelo u hladan dan očekuješ sarmu kad dođeš kući, na toplo, kod bake, mame ili tete, ovisno o tome tko ju bolje priprema.
Neki ju jedu toplu, neki hladnu, kuha se obavezno na veliko, i što dulje stoji sve je bolja i bolja. Postoje razne varijacije na temu i dileme, od toga koja vrsta zelja je najbolja, koje kombinacije mesa, čista svinjetina ili junetina ili pola-pola, treba li u mesnu smjesu dodati malo poprženog špeka, ili pri kuhanju dodati malo soka od paradajza ili ne. Je li ju je bolje poslužiti s pireom ili mekim, svježim kruhom. Nijedna od ovih kombinacija ne može biti pogrešna, ona koja vam je najdraža, ta je i najbolja.
Ipak, kod sarme glavnu ulogu igra kiselo zelje, jer smjesa kojom se sarma puni uopće ne mora biti mesna, postoji dosta vegetarijanskih verzija. No, zelje je ono zbog čega je ovo jelo toliko omiljeno. Nekako se čini da smo narod ovisan o kiselom zelju, obožavamo sarmu, no ništa manje sekeli gulaš, dinstano kiselo zelje uz kobasice i dimljeno meso, kiselo zelje na salatu…A tek ona kisela juha koja tako okrepljuje…
Nekoliko recepata:
1.Sarma po recepturi Branimira Tomašića
Foto: Berislava Picek