Ma kakvi čvarci od sira, Željko, pa jesi li poludio, kako ćemo ih napraviti, tko će to kupovati? - Ništa se ti ne brini, meni je sinula ideja. Ti čvarci će biti hit kad ih ljudi probaju. Trebamo još samo malo dotjerati recepturu. Daj mi dodaj ovaj komad koji ćemo prvo termički obrad iti, pa odimiti ili da ga odmah probamo staviti... Ovaj razgovor između dvoje supružnika, Tatjane Lovrić Jovanović i Željka Jovanovića na njihovu imanju u Komletincima, nedaleko od Vinkovaca, uskoro bi se mogao prepričavati kao anegdota s početka uspješne poduzetničke priče u kojoj su inovativni Slavonci napravili proizvod kakvog nema ni u daleko razvijenim sirarskim regijama - čvarke od kozjeg sira. Taj proizvod, pakiran u vrećice od 200 grama, Željko je sa svog OPG-a, na kojem obitelj od tridesetak koza radi mlijeko, jogurte, kefire i sireve, isprva bojažljivo počeo nositi na sajmove širom Hrvatske.
- Bilo je to početkom godine, nakon što smo imali nekoliko različitih pokušaja da dođemo do najboljeg proizvoda. Čvarak nam je bio uzor, ali naravno da se sa sirom ne može manipulirati kao s leđnom slaninom. Nakon prvog kušanja s prijateljima nudio sam čvarke na štandovima sajmova i mnogi nisu vjerovali da su to čvarci od sira. Izgledom podsjećaju na čvarke od slanine, ali tu svaka sličnost prestaje. Ovo je novi proizvod od našeg zdravog kozjeg sira napravljen po tajnoj recepturi - kaže Željko. Supruga Tatjana dodaje da su najveći izazovi u dotjerivanju recepta bili oko postizanja hrskavosti po kojoj su klasični čvarci prepoznatljivi.
- U tih godinu dana pokušali smo i s termičkom obradom poput one s čvarcima, ali sir se pretvori u gumu, a posebno kozji koji koristimo. Začini, koji su svi s našeg imanja, su oni koji daju završni šmek nakon dimljenja i odležavanja kockica sira na zraku. Tu treba biti uporan, kad mislite odustati, u razgovoru se nađe nova ideja o poboljšanju recepture. Probaj, pa poboljšaj, pa i sad razmišljamo što bi se još moglo - priča Tatjana, dok joj Željko daje signale da ne treba baš sve otkrivati jer je novi proizvod upravo u postupku registracije patenta pri Zavodu za intelektualno vlasništvo.
- Bilo je već raznih pokušaja da se znatiželjnici dočepaju recepta, ali ako sam napravio proizvod koji se ljudima sviđa, nema smisla da svi znaju recepturu. Šmekeri koji su probali čvarke od sira su oduševljeni, osim nekih sitnijih primjedbi na izbor začina. Na nedavnom sajmu maslinovih ulja u Vodnjanu pokazalo se kako se odlično sljubljuju s vrhunskim uljima. Kupili su ih proizvođači ulja i vlasnici agroturizama i već ih turisti u Istri kušaju kao zdrave grickalice. Nedavno su ih u Čazmi na ekosajmu probali i vegani, koji su bili ugodno iznenađeni iako isprva nisu mogli vjerovati da je riječ o kozjem siru - kaže Željko.
Kao i kod svakog novog proizvoda, najvažniji je period upoznavanja s kupcima, a budući da njihov OPG nema previše novca za reklame, zasad im je najbolja promocija usmena predaja na sajmovima koje redovito posjećuju.
- Kupci na specijaliziranim sajmovima su naša ciljana skupina potrošača jer su to poznavatelji hrane i veliki gurmani. Nedavno je na jednom velikom sajmu do mene došao kupac koji je obišao sve štandove na kojima se prodavao kozji sir toga dana i na kraju ga je kupio od mene. Znate što mi je rekao: ‘Vratio sam se kod vas jer vi jedini prodajete čisti kozji sir, svi ostali koje sam probao bili su napravljeni od mješavina mlijeka’ - ponosan je Željko.
No, kako je kozji sir zbog zahtjevnosti uzgoja i malih količina mlijeka u mužnji po grlu jedan od najskupljih sireva, problem koji je trebalo riješiti bila je i finalna cijena čvaraka. Prve kalkulacije nisu bile optimistične jer bi cijena bila prevelika i pitanje je tko bi mogao izdvojiti desetak eura za malo pakiranje od 200 grama nepoznatog i novog proizvoda.
- Cijena koju sada imamo i za koju smo se odlučili je promotivna, kako bi se ljudi upoznali s proizvodom, oko 40 kuna za pakiranje od 200 grama. Mnogi bi rekli da je i simbolična, ako znamo da za to pakiranje treba oko 700 grama svježeg polutvrdog kozjeg sira kojem je cijena oko 130 kuna za kilogram - kaže Željko. Tatjana dodaje da je jedina žena, nositeljica OPG-a u kozarstvu u Slavoniji, gdje je stočarstvo gotovo i nestalo, a u Komletincima još opstaje zahvaljujući razumijevanju i pomaganju Josipa Šarića, gradonačelnika Otoka.
- Sir od kozjeg mlijeka počela sam raditi prije pet godina, kad smo se zainteresirali za uzgoj koza zbog ljekovitosti mlijeka koje nam je trebalo za dijete. I sami smo se uvjerili u ljekovitost, danas moja djeca koja redovito konzumiraju proizvode imaju jak imunitet i ne sjećam se da je netko do njih bio bolestan. Puno ljudi dolazi kod nas po mlijeko na farmu, pa uz sajmove najznačajnije prihode imamo od prodaje na kućnom pragu - ističe Tatjana.
Iz godine u godinu širili su stado, za razliku od mnogih uzgajivača nisu se orijentirali samo na uzgoj jarića i prodaju mesa. Veća proizvodnja mlijeka bila je dostatna za preradu u sir i razne druge proizvode, a dodatnim educiranjem i praćenjem stanja na tržištu razvili su nekoliko vrsta sireva s dodacima.
- Danas imamo razne vrste sireva ovisno o sezoni mužnje i o dodacima koje imamo u svom vrtu. Imamo polutvrde, dimljene, mlade, s raznim okusima, poput sira s vlascem, koprivom, orasima ili namaza s češnjakom, paprikom, šunkom, kulenom... U ponudi imamo i marinirane sireve u ulju, s bučinim, maslinovim, suncokretovim i orahovim uljem, a razmišljamo o još nekim novim kombinacijama - otkriva Tatjana.
koja je zadužena za eksperimentiranje s okusima. No, ona je u vinkovačkom kraju najpoznatija kao bivša judo reprezentativka Hrvatske, dugogodišnja državna prvakinja koja je na raznim natjecanjima osvojila 20 zlatnih medalja i bila proglašavana najboljom sportašicom u Vinkovcima i županiji. Već kao mlada judašica s 19 godina nastupala je na Europskim vojnim igrama u Zagrebu, pa u Belgiji, a 2004. u Pragu je osvojila Svjetski kup i postala majstor trećeg ranga crnog pojasa. Sada završava fakultet u Zagrebu za trenericu, a planovi su joj da kao trenerica Judo kluba “Vinkovci” prenese svoje znanje na mlade ljubitelje ovog sporta.
- Judo je sport koji me u mnogo čemu obogatio i izgradio kao osobu. To je japanska borilačka vještina koja vas formira kao osobu kroz poštivanje protivnika, uči vas samopoštovanju i hrabrosti, za koju treba puno strpljenja, rada i discipline. To sada prenosim i svojoj djeci - kaže Tatjana.
Uz petero djece, Ivu, Anu, Luku, Luciju i Karla, ova se složna obitelj nada da će posao u kozarstvu biti dovoljan da se svima osigura lijepa budućnost ili barem školovanje. Jer, iako su oba rod itelja po zanimanju profesionalni vozači, oni ne voze Slavonce u inozemstvo na privremeni rad, nego ih ovdje podižu na noge da žive na djedovini.