Dok se u Hrvatskoj ekološka hrana tek probija iz niše, milijuni potrošača diljem svijeta odavno su prešli na drugu stranu police. Ekološka hrana postala je ozbiljan biznis vrijedan desetke milijardi eura.

No, prije nego što krenemo u brojke, vrijedi razjasniti pojam koji svi koristimo, a rijetko tko zna precizno objasniti. Prema definiciji Organizacije za hranu i poljoprivredu pri UN-u (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), ekološka poljoprivreda je sustav upravljanja proizvodnjom koji promiče zdravlje cijelog ekosustava – uključujući biološku raznolikost i prirodne cikluse – i pritom u najvećoj mogućoj mjeri izbjegava umjetne unose izvana. U praksi to znači: bez genetski modificiranih organizama, bez sintetičkih pesticida i gnojiva, uz zabranu hormona i rutinske preventivne upotrebe antibiotika u stočarstvu. Da bi neki proizvod smio nositi eko oznaku, onu prepoznatljivu zelenu lisnatu naljepnicu iz EU-a, proizvođač mora proći godine certifikacije i redovite inspekcijske kontrole, a oznaka kupcu daje sigurnost da je put od polja do police provjeren.

Biovega

Zato je u Hrvatskoj važno tko i kako gradi povjerenje u tu oznaku. Jedan od naših trgovačkih lanaca koji se mogu pohvaliti time da je sva hrana na njihovim policama 100% certificirano ekološka jest bio&bio. Oni ekološko tržište u Hrvatskoj grade već više od dva desetljeća, a danas imaju 25 trgovina u osam gradova: Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Puli, Zadru i Dubrovniku. Iza lanca stoji Biovega, tvrtka osnovana 1990., koja je distributer velikog broja ekoloških proizvoda, od domaćih do međunarodnih brendova.

Biovega se pritom ne bavi samo prodajom. Godine 2010. preuzeli su ekološko imanje Zrno, pa se važan dio njihove ponude proizvodi u Hrvatskoj, a posebno mjesto u ovoj priči zauzima Zrno bio bistro u Medulićevoj, koji svoj koncept temelji na ideji „s imanja na stol“. U njegovoj se ponudi naglasak stavlja na sezonske, svježe i ekološki uzgojene namirnice, od kojih se pripremaju jednostavna, kvalitetna i kreativna jela. Zahvaljujući izravnoj povezanosti s vlastitim imanjem, Zrno bio bistro donosi autentičan doživljaj održive gastronomije i pokazuje kako put namirnice od polja do tanjura može biti kratak, transparentan i kvalitetan.

Biovega

Biovega

A kako izgleda šira svjetska slika i gdje je u njoj Hrvatska, istražili smo u nastavku.

SAD, Švicarska i – Hrvatska?

Ako gledamo apsolutne brojke, prvak je jasan: Sjedinjene Američke Države. Tamošnje tržište ekoloških proizvoda vrijedi čak 59 milijardi eura, a slijede ga Njemačka s 16,1 milijardom i Kina s 12,6 milijardi eura. Zvuči impresivno, ali treba imati na umu da su to i najveća svjetska gospodarstva, pa velika brojka djelomično dolazi "besplatno" jer ove države jednostavno imaju puno ljudi i puno novca u optjecaju.

Zato je zanimljivije pogledati tko najviše troši po glavi stanovnika jer tu se vidi prava potrošačka kultura, a ne samo veličina tržišta. I tu pobjeđuje Švicarska. Švicarci su 2023. godine na ekološku hranu potrošili čak 437 eura po stanovniku, a odmah iza njih su Danci s 362 eura. Za usporedbu, prosječan Europljanin te je godine na bio proizvode potrošio 66 eura, dok je prosjek unutar same Europske unije nešto viši, 103 eura po stanovniku.

Katarzynabialasiewicz/Getty Images

Stvar je dodatno ironična kad se pogleda proizvodna strana priče. Analize pokazuju da je Hrvatska po ekološkoj proizvodnji svježeg povrća pri samom dnu ljestvice europskih zemalja, a stanje s voćem ide u istom smjeru: ekološka proizvodnja voća između 2018. i 2023. smanjena je gotovo tri puta, pri čemu je proizvodnja šljiva pala čak 6,1 puta, a jabuka 2,4 puta. Tek je 2024. zabilježen blagi oporavak, s rastom proizvodnje voća od 41,5 posto na godišnjoj razini, što je ohrabrujuće, ali još uvijek nedovoljno da nadoknadi prethodni pad.

Ako tome dodamo da je jaz između domaće potrošnje i domaće proizvodnje hrane u 2024. godini iznosio nevjerojatnih 2,1 milijardu eura, jasno je da Hrvatska uvozi golem dio hrane koju jede, pa tako, logično, i velik dio eko proizvoda koji završe u našim košaricama zapravo dolazi izvana. Domaći proizvođači bore se s manjim površinama, skromnijom potporom i cjenovnom konkurencijom uvozne robe, dok potražnja, iako polako raste, još uvijek nije dovoljno snažna da pokrene ozbiljniju ekspanziju.

Pozitivne priče itekako postoje

Baš zato dobri primjeri pokazuju da priča o eko hrani u Hrvatskoj ipak nije samo statistika o zaostajanju. Jedan od njih je bio&bio, čija priča počinje još krajem 80-ih, kada su Zlatko Pejić i Jadranka Boban Pejić kroz seminare o makrobiotici i održivom življenju počeli širiti ideju osobne ekologije, polazeći od toga da promjena počinje od pojedinca i njegovih životnih izbora. Iz tih je prvih aktivnosti i nastojanja da se doprinese kvaliteti života 1990. godine nastala Biovega, koja je u početku distribuirala i prodavala osnovne ekološke proizvode, a s vremenom je iz nje izrastao lanac bio&bio.

Biovega

Ono što bio&bio čini zanimljivim i izvan maloprodajnog uspjeha jest da su zatvorili krug vlastitom proizvodnjom, i to kroz spomenuto imanje Zrno. To je najstarije ekološko imanje u Hrvatskoj, s tradicijom od 1988., u Habjanovcu, 55 kilometara istočno od Zagreba. Na dvadesetak hektara uzgajaju se žitarice, povrće i voće koji završavaju u svježem asortimanu bio&bio trgovina i u Zrno bio bistrou. Imanje je poznato i po kruhu od kiselog tijesta koji se od 2011. proizvodi od žitarica s imanja, a dostupan je isključivo u bio&bio trgovinama. Uz kruh nastaju i tradicionalna zimnica, kroasani, sendviči, slastice te bezglutenski kruh, a Zrno je i mjesto edukacije o ekološkoj poljoprivredi i održivom življenju.

Drugim riječima, dok statistike pokazuju da Hrvatska kaska za europskim prosjekom, primjeri poput bio&bio dokazuju da potražnja i poduzetnički entuzijazam ipak postoje, a uz dovoljno prostora i vremena mogu narasti u nešto puno veće od niše.

Biovega

Zašto ljudi uopće posežu za "onim skupljim"?

Iako viša cijena nije nužno pravilo, ona je jedan od razloga zašto mnogi zastanu pred eko policom i onda ipak uzmu konvencionalni proizvod. No, za one koji ipak posegnu za bio verzijom nekog proizvoda, motivi su iznenađujuće emocionalni, a ne samo racionalni. Istraživanje provedeno među hrvatskim potrošačima pokazalo je da čak 47 posto ispitanika kao glavni razlog kupnje eko proizvoda navodi osjećaj sreće, odnosno dojam da svojom kupnjom pridonose očuvanju okoliša. Na drugom mjestu, s otprilike 32 posto odgovora, nalazi se zdravlje, dok čak 81 posto ispitanika smatra važnim način na koji je proizvod uzgojen i proizveden.

I kad zanemarimo trenutak osobnog zadovoljstva, takve kupnje imaju smisla. Istraživanja u pravilu pokazuju da tlo na kojem se ne koriste sintetička gnojiva i pesticidi zadržava više organske tvari te je dom većem broju kukaca i mikroorganizama, što ekosustav čini otpornijim. Ekološka poljoprivreda tako je u pravilu povoljnija za bioraznolikost, iako su prinosi po hektaru obično niži nego u konvencionalnoj proizvodnji, što je i jedan od razloga zašto je takva hrana često skuplja.

Biovega

Tu je i pitanje dobrobiti životinja, koje se u eko priči često zaboravi, a zapravo je jedan od strožih dijelova certifikacije. Ekološki uzgoj stoke podrazumijeva više prostora po grlu, pristup ispaši i, generalno, uvjete koji su bliži onome što bismo instinktivno nazvali "normalnim životom" za životinju.

I na kraju, tu je i ono najprizemnije, a opet najuvjerljivije: okus. Mnogi koji su probali sezonsku, lokalno uzgojenu eko rajčicu, jabuku ili mrkvu kažu da se razlika osjeti već na prvi griz, a jednom kad se navikneš, teško se vraćaš na staro. Sezonsko voće i povrće ubrano kad je zrelo jednostavno ima više okusa, a upravo se tako ekološki uzgoj najčešće i kupuje: sezonski, lokalno i svježe. Zato se okus često spominje kao razlog zbog kojeg kupci ostaju vjerni eko polici i nakon prve kupnje.

Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i tvrtke bio&bio.