Vidio sam rat, ali ovo što smo doživjeli u utorak bilo je gore. Mi nismo mogli van iz kuhinje koliko nas je ljuljalo. Ja se nisam mogao pomaknuti. Nosilo me lijevo-desno i čekao sam što će se dalje dogoditi. Kažem, hrvatski sam vojnik i proživio sam rat, ali ovo je bilo strašnije. I dečki su trčali van, kako je tko mogao, neki su se sklanjali pod štokove - prisjeća se Dražen Papić, voditelj kuhinje u vojarni “Pukovnik Predrag Matanović”.
- Ljudi su u traumi. Uplašeni su. Ovih dana svako malo dolaze kamioni s hranom pa se svako toliko sve zatrese kada prođu. A vojnici odmah u panici bježe van... Traume su to - dodaje Papić.
U vojarni “Pukovnik Predrag Matanović” izvanredno je stanje, i to se odmah vidi po mnoštvu civila koji šeću uokolo. Njih čak četiristo, redom građana Petrinje i okolice, dočekalo je Novu godinu u ovoj vojarni Hrvatske vojske, i to u šest objekata koji funkcioniraju kao njezin hotel. Objekti su novi, rekli su nam vojnici u prolazu, i najsigurniji u ovom dijelu Hrvatske. Baš tu su sada mnogi građani Petrinje i okolice koji su pretrpjeli najveću štetu na svojim kućama i koji su onu prvu noć poslije razornog potresa proveli spavajući pred razrušenim domaćinstvima ili u automobilima. Neki od njih i u foteljama u svojim polurazrušenim kućama.
U vojarni je smješteno i 167 štićenika domova za starije i nemoćne iz Petrinje. Svi ti ljudi moraju nešto jesti. Kuhinja vojarne, pak, pretrpjela je oštećenja u drugom potresu, a u prvim danima nije bilo ni toplinske energije i struje. Oštećenja nisu znatna, ali treba ih sanirati. Dok se to ne obavi, obroci za sve ljude koji se hrane u vojarni (osim civila, ovdje dolaze jesti i vojnici, ali i djelatnici ostalih službi kao što je HGSS) pristižu iz vojarni u Zagrebu. Riječ je o ozbiljnom broju obroka dnevno - ovdje ih se podijeli čak 3600 zbrojimo li doručak, ručak i večeru.
Doručak je jednostavan, riječ je o suhoj varijanti, s kruhom, namazima i konzervama, a priprema se na licu mjesta u vojarni. Za ručak i večeru su topli obroci koji stižu iz Zagreba, a na dan našeg posjeta vojarni posluživao se rizi-bizi i svinjski odrezak u umaku sa salatom, dok je za večeru bio predviđen bolonjez. Kada kuhani obroci u pratnji Vojne policije stignu u hladnjačama iz Zagreba, stavljaju se u tople kupke gdje je linija za samoposlugu i hrana se tu zgrije. Oko 12 sati vojska je već u redu za ručak. Objeduju svaki za svojim stolom, a civilima se hrana nosi u objekte. Procesima rukovodi Papić, profesionalni kuhar i voditelj kuhinje koji u vojarni radi od 2007. godine.
- Mnogi ovamo dolaze jesti, a tko god dođe, kaže da je tu najbolja kuhinja. Svi su zadovoljni svime, kako osobljem na podjeli tako i hranom koju pripremaju naši kolege u Zagrebu. Mi zaprimamo i dijelimo, a posla je puno i u tom dijelu. U kuhinji je stalno neka akcija i treba posebno paziti na to da nema gladnih, kako među civilima tako i među vojskom i ostalim službama - kaže nam Papić pa dodaje kako je u kuhinji aktivnost itekako pojačana s obzirom na “normalna vremena” u vojarni.
- Puno je došlo i vojnika iz Zagreba, a treba nahraniti i ostale službe, kao i naše redovne vojnike. Tu su i civili. Jede se dosta variva, jučer je bio i vojnički grah, svi ga vole. Radimo i poseban meni za štićenike staračkog doma koji su smješteni u vojarni, pa tako oni jedu naš dijetalni grah bez zaprške, a piletina s graškom također im je često na meniju - pojašnjava kuhar iz petrinjske vojarne “Pukovnik Predrag Matanović”, dodajući kako se tim djelatnika u kuhinji svako jutro okuplja u 5 sati i 30 minuta, nakon čega se priprema i raznosi doručak civilima, dok se vojsci i službama poslužuje u blagovaonici vojarne. U 11.30 dolazi ručak iz Zagreba, koji se zaprima i stavlja u kupke, nakon čega slijedi podjela ručka malo poslije 12 sati. Dio djelatnika iz kuhinje ovih je dana, kako kaže Papić, nakratko otpušten jer su iz petrinjskog kraja i na kućama imaju oštećenja. No, to ne koči rad kuhinje, uvjerava nas. Ovdje, stalno ponavlja Papić, sve ide kako treba i “nema gladnih”.Pitamo ga i da se osvrne na svoj tim, kako ljudi podnose ove teške dane.
- Tim je dobrog duha, to su ljudi koji vole svoj posao. Moja je poruka svima da se drže. Znate kako se kaže: uvijek nam može biti i gore. Trese nas i dalje stalno, ali proći će. Civili su u vojarni sigurni, i to je najbitnije. Ostat će ovdje koliko bude trebalo, a mi ćemo paziti da imaju što jesti. Već prvi dan potresa skupili smo snage i dok se radilo na spašavanju stanovništva i evakuaciji iz sisačke bolnice, mi smo razvijali sustav u kojemu, unatoč oštećenjima u kuhinji vojarne, nitko neće ostati gladan. Već drugo jutro imali smo normalnu podjelu hrane za sve vojnike, službe i civile u vojarni. njih je teško gledati, izgubili su sve. Radimo temeljito i u sinergiji, a tako ćemo raditi i dalje - zaključio je Papić. Vid Barić, Tomislav Krišto/Cropix