Tomica Đukić najpoznatiji je slavonski i jedan od najboljih hrvatskih chefova. Za njega ste možda čuli negdje usput ili se s njegovim imenom tek prvi put susrećete jer ne puni novinske stupce i ne pojavljuje se na malim ekranima, osim kada promovira najbolje iz svog kraja, ali je, zapravo, jedan od najvažnijih chefova naše gastronomske scene. I to baš zato što je svoju karijeru ponajprije posvetio promicanju domaće kuhinje i namirnice, slavonska jela već godinama na svoj inovativan način predstavlja svijetu, veliki je zaljubljenik u crnu slavonsku svinju, što ističe u svakom razgovoru vezanom uz kuhinju. A uz sve što je radio i još uvijek radi (trenutačno su mu gostovanja prioritet), negdje između, zadužen je i za prehranu hrvatske nogometne reprezentacije kao njihov službeni chef. Tomica Đukić na prvu je jednostavan, skroman čovjek, tipični Slavonac, ali kada se pojavi, bilo to usred restorana da pozdravi goste ili u kuhinji gdje je uvijek spreman potfrknuti rukave, teško je ne doživjeti ga, pa i ispustiti vilicu i nož i prije svega saslušati njegovu priču.
A Tomica Đukić čovjek je pun priča! Pokazao nam je to još jednom i na ovog četvrtka održanoj večeri u zagrebačkom restoranu BioMania gdje se, kao strastveni ljubitelj svega slavonskog, upustio u pripremu veganske večere. Uz pokoju šalu na račun slavonske svinje i slanine, koje mu, vjerujemo, baš nitko od okupljenih nije zamjerio, Đukić je gostima prezentirao bezmesnu kuhinju kakvu dugo nismo doživjeli - temeljenu na onome što se nalazi oko nas. U nekoliko je navrata naglasio važnost upravo toga pa se našalio i kako Hrvati u životu pojedu više spring rolica nego štrukla te dodao kako se nada da je napokon došlo vrijeme da se to promijeni.
Kuglica od krumpira i neizostavna baranjska paprika, krema od pečene kruške i domaći kruh, krema od graha (jer, kaže Đukić, tko kaže da mora biti od slanutka, ako mi baš volimo i imamo svoj grah?) i nevjerojatno bogat povrtni demi glace, pa i čokoladna torta sa šipkom samo su dio onoga što je ovaj iskusni, nadareni chef pripremio tom prigodom. Koristeći hrvatske namirnice, bez dodatka tofua, seitana i drugih namirnica koje su učestala pojava na menijima veganskih restorana, priredio je bezmesnu gozbu koja, vjerujemo, nikoga od prisutnih nije ostavila ravnodušnim. Iz onoga što smo čuli, jedne je oduševila punoća, slatkoća i kompleksnost cikle, drugima je kuglica od krumpira bila hit i mogli bi ih pojesti barem desetak odjednom, a trećima je baš baranjska paprika dala "ono nešto".
"Htio sam pokazati bogatstvo koje imamo i što se sve od njega može napraviti", ponavljao je Tomica Đukić prije izlaska svakog jela, a poslije nam je rekao i kako mu je iznimna čast kuhati upravo ovdje, u jednom od rijetkih restorana koji je toliko posvećen kvaliteti namirnica i ne pristaje na kompromise.
"Naravno, nije meni ovo prvi put da radim vegansku večeru, ali je uvijek izazov. Iako sam veliki promotor našeg podolca, svinje, patke, guske, fazana, i to jesu moji favoriti, ne smijemo zanemariti da su Slavonija i Baranja poznate i po uzgoju vlastitih kultura, po baščama, starinskim vrtovima u kojima smo svi uživali tijekom odrastanja, a i danas. Stvar je samo koncepta i smjera što i kako ćemo kuhati, a na meni je, barem ja tako mislim, da namirnicama koje imam ispričam priču koja ima početak i kraj. Često se u ovakvim restoranima, koji su fokusirani na vegansku i vegetarijansku ponudu, posao samo odrađuje, što se meni ne sviđa jer ja prije svega želim da moj gost bude zadovoljan. Sva ta muka u kuhinji, sati iza zida, dani promišljanja i pripreme, sve to na kraju zaslužuje zadovoljno lice. Jer, ako gost za kojega kuhaš nije zadovoljan, čemu onda sve to?"
Time se uvijek vodio i u istom smjeru nastavlja i nakon što je napustio stalnu kuhinju u Restoranu i Vinariji Josić gdje je kuhao godinama i gdje je napravio velik pomak za tamošnju gastronomiju, čega se i sam rado prisjeća.
"Damir Josić i ja napravili smo iskorak u pogledu baranjske gastronomije, samo sam ja sada otvorio svoju tvrtku i nastavio u nekom drugom smjeru, ali oni i dalje rade fenomenalan posao. Imaju novu mladu ekipu koja ima velik potencijal. Ja idem svojim putem, svojim željama i svojom vizijom", dodao je Đukić.
Na redu je još nekoliko gostovanja u Baranji, Požegi i Novigradu, o kojima nam govori s velikim uzbuđenjem i o kojima se najbolje informirati putem njegovih društvenih mreža, a zatim i put u Ameriku gdje će još jedno prvenstvo kuhati za Modrića, Kovačića, Gvardiola, Livakovića i ekipu.
"To je, pak, posebna priča. Jako sam sretan što imam priliku raditi taj posao i mislim da nema ništa ljepše nego kada možeš ponosno stajati ispod svoje hrvatske zastave dok se ona vijori u znak još jednog uspjeha. A što se kuhanja za dečke tiče, to je sportska prehrana koja je, iako na prvu jednostavna, zapravo kompleksna. Ne govorimo tu o gastronomiji i hedonizmu, nego o potrebama tijela koje moramo zadovoljiti, a opet ostaviti prostora da bude fino. Ja moram biti siguran u ono što za njih kuham i oni moraju biti sigurni da je to što jedu dobro za njihov organizam u takvim uvjetima. Zato, raditi večeru u veganskom restoranu i baviti se sportskom kuhinjom dva su potpuno različita izazova, ali me vesele. Općenito jako volim kuhati i prihvatiti izazov i ne bih to mijenjao ni za što na svijetu. Uostalom, kaže se - tko se ne usuđuje, taj ne pobjeđuje."
Do novih izazova Tomica je spreman raditi i dalje na onome što mu najbolje ide, ponekad čak i u suradnji s bratom Ivanom koji je svjetski prvak u carvingu i također odličan chef i za kojega Tomica ima samo riječi hvale.
"Nas dvojica smo potpuno različiti, kako u kuhinji, tako i u životu. Ja sam i malo stariji pa sam, prirodno, malo pametniji", rekao nam je kroz smijeh Tomica, a onda nastavio: "Šalu na stranu, jako sam ponosan na njega i mislim da smo zajedničkim snagama stavili Slavoniju na gastronomsku kartu Hrvatske. Ne želim biti skroman jer mislim da smo otvorili prostor koji je godinama bio zatvoren. Tu smo, postojimo, radimo i guramo dalje, a što nam drugo i preostaje?"
Kako smo završili razgovor s Tomicom tako su ga za rukav već vukli drugi gosti. Molili su ga za fotografiju ili samo koju minutu razgovora kako bi mu udijelili komplimente za ono što je skuhao, a on, otvoren, nasmijan i simpatičan kakav jest, za svakoga je odvojio vrijeme. A kako i ne bi kada mu je, kako i sam kaže, zadovoljstvo onih za koje kuha uvijek na prvome mjestu. Pa, ako to nije dovoljno dobar razlog da ga zapratite i počastite se Đukićevom večerom...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....