Pašnjake u okolici švicarskog Fribourga uglavnom šmekeri povezuju uz postojbinu Gruyèrea AOP, divnog masnog sira pomalo orašastog okusa te jednako takvog domaćeg vrhnja i maslaca. Ta divna, gorostasna i plaha bića težine gotovo jedne tone koja nam daju spomenuta blaga obilježena su zvonima čija veličina i boja prenose informacije o njima.
Oni dominantniji u skupini, dakle alfa mužjaci i ženke u stadu nose najveća zvona. Dublji i glasniji tonovi zvučni su signal za ostale u krdu koji ga slijede. Maloljetnici nose mnogo manja zvona, a njihova upotraba olakšava i pronalaženje lutalica. Omiljena krava u stadu često ima veliko zvono pričvršćeno na debelu traku ukrašenu značajnim datumima ili prikazima obiteljskih događaja seljaka.

Upravo spomenuta zvona (Treichel) jedno su od najprepoznatljivijih simbola švicarske poljoprivredne kulture dok ih germansko-švicarski poljoprivrednici nazivaju Kuhglocke, a nekad ih stavljaju i kao dekoracije na druge životinje obično na nekim sajmišnim svečanostima.
Tradicija korištenja zvona traje više od 900 godina, a prema nekim podacima izrađuje ih tek šest majstora Kako bi mogla trajati desetljećima izrađuju ih od željeza, mjedi ili bakra. Neke studije upućuju kako bi se situacija oko zvona mogla poprilično izmijeniti u budućnosti jer postoji realna mogućnost od oštećivanja slušnog aparata goveda. Prestižni portal i časopis Saveur objavio je reportažu o proizvođačima i tako razgovarao i sa Stéphane Brügger koji je kroz svoj tridesetogodišnji radni staž napravio možda najveći broj zvona u zemlji. Otac ga je naučio osnovama, a praksu je stekao dalje sam.

Njegova radionica, kako opisuje Saveur je mračna i ispunjena čađom, osim malog ureda i primaće sobe gdje mu dolaze kupci. To dvoje drži beskrajno urednim. Police su većinom ispunjene alatima, kao i crnim pećima te istrošenim kalupima, a ostatak pretrpan s još tridesetak gotovih zvona.

Ručna izrada zvona izuzetno je naporan i prljav posao, a može trajati satima pa i danima, ovisno o kompleksnosti izrade samog zvona. Koristeći čelični kalup, Brügger reže polovice, zatim ih ručno gravira i detaljno opisuje. Zagrijava metal i obrađuje ga kovanom prešom, a zatim komadiće udara u pravi oblik. Nakon zavarivanja zvona, dodavanja ručke i prstenastog čekića, on ga melje do glatke površine. Dodatni uron u klorovodičnu kiselinu uklanja sve tamne mrlje koje su preostale od zavarivanja prije konačnog sušenja i poliranja.
Što se tiče nasljeđivanja obiteljskog posla, njegovim stopama odlučio je krenuti mlađi sin Arnaud, dok stariji ne odustaje od ljubavi prema inženjerstvu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....