Na nedavno održanoj Slatkoj Istri u Vižinadi, predstavljen je, među ostalim, čak 241 istarski kolač, a pripremalo ih je 120 natjecatelja prijavljeno na ovogodišnje 25. izdanje ove manifestacije. Stručni žiri odabrao je pobjednike u kategorijama fritule, bucolaji, punca, povetica, pandešpanj, paštine, breskvice i cukerančići, a upravo je posljednja navedena poslastica iz još jednog razloga na Slatkoj Istri bila veliki hit.
Naime, jedna od sudionica na manifestaciji, Alida Vadanjel iz slastičarskog obrta Antica iz Pazina za ovu je priliku napravila najveći cukerančić na svijetu, kako ga je prozvala. Bio je težak 3,30 kilograma, dimenzija 60 x 40 centimetara, a napravljen je od 2 kilograma brašna, 700 grama šećera, 500 grama maslaca, 250 militara ulja, 10 jaja, kore dvije naranče i četiri limuna te 50 grama amonijaka. Nakon što je predstavljen, najveći cukerančić na svijetu posjetitelji su mogli i isprobati.
ŠTO SU ZAPRAVO CUKERANČIĆI?
Cukrančići su se oduvijek pripremali za svadbe, Božić i Uskrs, a da ne bi ostali zaboravljeni još prije nekoliko godina pobrinula se ljubiteljica istarske tradicije i tradicionalne gastronomije Davorka Šajina iz agroturizma Ograde pokraj Žminja. Ona je jedna od najzaslužnijih zašto se pazinski cukerančić našao na listi zaštićene nematerijalne baštine. Naime, Ministarstvo kulture uvrstilo JE “Umijeće pripreme tradicijske slastice pazinski cukerančić” na nacionalnu listu nematerijalnih kulturnih dobara. Šajina je još 2015. pokrenula tu inicijativu, a proveli su je LAG Središnja Istra, pazinsko Udruženje obrtnika, pazinska gradska uprava, Etnografski muzej Istre te tvrtke Antica kolači i Reginex kao proizvođači.
"Danas pazinske slastičarnice imaju sve veće narudžbe i drago mi je da smo na ovaj način taj kolač oduzeli zaboravu. Dakle, nekada je mjera za jedne svatove, ali ne slavonske, nego istarske, bila jedan manigal. Manigal su veće pletene košare, promjera 80 centimetara i više, s kojima su nekada žene iz Kopra i pograničnog područja dolazile na Bujštinu i dolje do središnje Istre te prodavale ili razmjenjivale svoju robu i zauzvrat kupovale jaja. Nosile su ih na glavi. I tako su manigali došli u Istru. I ja sam na svojim svatovima imala dva takva puna cukerančića. Jedan je napravila moja svekrva sa susjedama, a drugi moja mama, također sa susjedama u selu. Tada bi se žene okupljale i masovno radile taj kolač za svatove, s obzirom na to da je za jednu osobu to bio prevelik posao, istodobno bi na ognjištu bilo i po nekoliko peka da se ubrza proces jer pod svaku stane pet do šest kolačića. A za svatove je količina trebala biti pozamašna", ispričala nam je Šajina još 2019. godine kada smo s njom proveli dan.
RECEPT ZA CUKERANČIĆE
Objasnila nam je tada i kako se cukrančići pripremaju pa smo tako saznali da nam zapravo nisu potrebni nikakvi posebni sastojci već tek brašno, šećer, jaja, mlijeko, amonijak, maslac, suncokretovo ulje, vanilin šećer, te ribana korica narače i limuna.
Nekada se umjesto maslaca koristla mast, a amonijak se nabavljao u ljekarnama i koristio umjesto praška za pecivo. Postupak je takav da se u zdjeli najprije istuku jaja zajedo sa šećerom i aromama, a na vatru se stavi mlijeko i kuha dok ne postane vruće. Tekući sastojci dodaju se brašnu, sve zajedno se zamijesi na dasci, a rezlutat je fino, meko tijesto koje se potom mora odmoriti barem dva sata na hladnom. Onda se valja poput njoka. Na određenoj dužini se režu bočno i stvaraju “nogice”. Pazinski je cukerančić, naime, poznat po svojoj razgranatosti te posebnom obliku.
Tako oblikovan kolačić stavlja se na toplu ciglu ognjišta čija se toplina provjerava posipavanjem brašna. Ako brašno ne izgori, temperatura "poda" ognjišta je idealna. Pokriva se poklopcem peke na koju se stavlja žar. Peku se deset do 15 minuta ovisno o toplini ognjišta, na 180 do 200 stupnjeva. Kada su gotovi, kratko se ohlade, a potom se umaču u malvaziju, ali samo s jedne strane. Kada upiju vino, uvaljaju se u kristal šećer, ostavljaju da se osuše kako se ne bi zalijepili i poslužuju kao suhi, prhki keksi.