„Oprostite, ali danas smo popunjeni. Nemamo niti jedan stol slobodan!“ rekli su nam iz Dubravkinog puta kad smo htjeli napraviti rezervaciju za večeru u utorak. Iako nismo dobili stol u utorak, već dan kasnije, ta činjenica nas je iskreno razveselila jer restoran s jednom od najljepših terasa u Zagrebu dobro radi i početkom tjedna kad možda ne biste očekivali gužvu. Zaklonjen od pogleda unutar bajkovitog Tuškanca, restoran Dubravkin put doista ima sjajan ambijent za guštanje u toploj ljetnoj večeri.
Odmah po dolasku ponuđeni smo Korakovim pjenušcem. Nismo bili raspoloženi za naručivanje cijele boce vina, te nam je osoblje ponudilo da kušamo nekoliko etiketa koje danas služe na čaše i izaberemo svog favorita. Jako nam se svidjela ta gostoljubiva gesta, a odlučili smo se za čašu Saint Hillsovog Le Chiffrea. Radi se o lijepom chardonnayu čiji okus podsjeća na svilenkastu kremu od vanilije i teško ćete ostati na samo jednoj čaši. Barem nama to nije pošlo za rukom.
Za početak smo uzeli tartar od pečenog patlidžana, rotkvice, hladnog umaka od marelice i naranče s mladim maslinovim uljem i tostiranom domaćom focacciom. Hladni zalogaj patlidžana koji ima neku notu dima, još dodatno osvježen ljetnim voćem dobar je izbor za početak ljetne večere. Voljeli bismo da je umak ipak nešto konkretniji, bio je jako tekuć što naravno nije problem ako je tako zamišljen, ali je onda nedostajala žlica da se svi segmenti mogu povezati u zalogaju.
Ali taj risotto s tikvicama! Da moramo izdvojiti jedno jelo zbog kojeg bismo se vratili još nekoliko puta u Dubravkin put, to bi bio taj risotto. Divno kremast i bogatog okusa. Da vam netko zaveže oči povezom i ne znate gdje se nalazite lako biste mogli pogriješiti i reći da je to pripremila Ana Grgić čiji je recept tražio i službenik britanske kraljevske obitelji. Osim toga, risotto obiluje ljetnim graškom, a povrh svega je carpaccio od Jakobovih kapica. Jako dobro!
Za glavno jelo uzeli smo dva riblja jela iako su nas mamili i janjeći crepinettei (usitnjeno meso u obliku pljeskavice koje je obloženo maramicom radi dodatne sočnosti) s fondueom od paškog sira, mladog krumpira s domaćim jogurtom i mentom. Ovako prikazano na papiru stvaralo nam je zazubice i naposljetku nam je bilo žao što smo se odlučili za riblja jela jer zapravo nisu bila na razini očekivanja.
File zubatca s mladim bobom, ukiseljenom korabicom u domaćem octu od trešnje i pjenom od badema bio je bezukusan. Riba je bila presušena sa strane kože, pjena od badema nije imala nikakvog okusa osim što je mirisala po bademu i bob je bio posve običan i također premalo začinjen. Poširani romb s ribljim demi-glaceom, mladim krumpirom i povrćem bio je uspješniji na papiru nego u realizaciji. Umak je bio previše rijedak, a baš kao i kod zubatca nisu vas dočekali baš nikakvi posebni okusi osim što imate razigranost tekstura meke ribe i termički dobro pripremljenog povrća.
Ali deserti! E to je već druga priča! Budući da smo već kušali njihovu čokoladnu bombu Louisa XV i millefoglie s pireom od jabuka i kreme od vanilije, uzeli smo Kokos i Marelicu. Dakle, ta marelica je nešto divno! Prvo vas osvoji prezentacijski jer imate dojam da ćete pojesti malu naranču, onda laganim karate zahvatom prepolovite narančastu kuglu i unutra imate što vidjeti. Pjenasti mousse od bijele čokolade i concasse (pojam označava usitnjeno voće ili povrće) od marelice. Uz sve to još imate kremu od pistacija, gel od marelice i cvjetiće od karamele. Ovo je doista jedan od najboljih deserata koji smo kušali u posljednje vrijeme. Drugi je bio kokos koji neće iznevjeriti njegove ljubitelje, a radi se o mousseu od bijele čokolade i badema te kremi i sladoledu od kokosa.
Ovdje bismo ponovno došli na čašu (ili više) Le Chiffrea, risotto s tikvicama i desert s marelicom. Račun je iznosio 1024 kune, uzeli smo bocu mineralne vode što je 27 kuna, 2 čaše pjenušca 112 kuna, tartar od patlidžana 90 kuna, risotto 120 kuna, 3 čaše Le Chiffre 183 kune, romb 180 kuna, zubatac 190 kuna te deserti 60 i 62 kune.
Hrana: 7/10
Ambijent: 8/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 8/10