Lijeno nedjeljno popodne odlučili smo provesti na terasi u hladu zagrebačkog restorana Il Secondo. Nakon dana provedenog u prirodi upijajući toplinu sunca zaželjeli smo da nedjelja traje duže i odlučili se počastiti kasnim ručkom.
Il Secondo je otvoren prije nešto više od deset godina. Oduvijek je imao prilično ekstenzivnu kartu, a ondje smo u najvećem broju slučajeva odlazili na tjesteninu. Il Secondo je korektno mjesto, jedno od rijetkih koje možete preporučiti i poznanicima o čijim ukusima ne znate previše.
Kušali smo nekoliko jela. Za početak nismo mogli propustiti juhu od šparoga. Budući da im je sada sezona, ne propuštamo priliku uživati u šparogama. Juha je bila ukusna, nenametljiva i kremasta, a razveselit će vas i umjerena cijena od 35 kuna.
Nešto kasnije podijelili smo fritaju s divljim šparogama i pršutom San Daniele. Ovo je također bilo vrlo ukusno jelo, a posebno nam se svidjelo što pršut nije bio termički obrađen već svježe dodan neposredno prije posluživanja. Bitno je spomenuti i da jaja nisu bila presušena već je cijela kombinacija bila sočna. Ako vam se ikad pruži prilika, zgodno je obići pogon gdje se proizvodi pršut San Daniele u blizini Udina u pokrajini San Daniele del Friuli. Jedinstveno je iskustvo zateći se u prostoru sa 65.000 pršuta. Sam proces podrazumijeva da se svinjski butovi operu nekoliko puta i začine solju u okruženju u kojima se stvara mikroklima povezana s godišnjim dobima. Nakon što neko vrijeme svinjski but odleži u soli, stiže zima na nekoliko tjedana, odnosno tada smanje temperaturu, a zatim stiže pljusak mlake vode koji pere višak soli. Uz pomoć sunca, kada opet povise temperaturu, ponovno se pokreće dobra fermentacija. To im omogućava uklanjanje životinjskog okusa iz mesa i pršutu daje novi život. Nakon 16 mjeseci pršut je spreman, ali ako imate strpljenja čekati, ponekad čak i do 48 mjeseci, meso će dobiti još veći intenzitet okusa kako navodi Marijana Sever u reportaži iz poznate pršutane.
Ipak, ono zbog čega se isplati otići u Il Secondo su njihove domaće pappardelle s jadranskim škampom, pestom od bosiljka cherry rajčicom i pinjolima. Toliko moćno, a opet lagano jelo, intenzivnog okusa i prelijepih boja sigurno će vas osvojiti. Nas jest. Pri prvom zalogaju i laiku je jasno da je ova tjestenina iz domaće proizvodnje, tjestenina je bila svilenkasta i skuhana al dente, a umak punog okusa kao da jedete pesto od bosiljka na žlicu pomiješan s malo šuga od škampa na buzaru. Cijena je 120 kuna. Pappardelle su vrsta talijanske tjestenine podrijetlom iz pokrajina središnje Italije. Sam naziv tjestenine jest izvedenica od toskanske riječi pappare što znači jesti s dječjim užitkom, a najčešće se sljubljuje uz guste mesne umake.
Druga tjestenina s lososom ipak nas nije oborila s nogu. Ovdje ni jedan okus nije posebno prevladavao, tjestenina je bila korektna, ali vas ne poziva na ponovni dolazak. Dok vas ove divne pappardelle s repovima škampi, pestom i pinjolima tjeraju da izvadite svoj mobilni telefon i na kalendaru pregledate kad biste ponovno mogli navratiti. Nakon glavnih jela, uzeli smo i nekoliko slastica koje su također bile korektne, ali ipak ni po čemu pamtljive.
Naručili smo mini crostatu sa svježim jagodama,kremom od limuna i zapečenom meringom, tortu Il secondo što je ledena torta s bademom, karamelom i čokoladom te creme brule. Cijene slastica uglavnom su 35 kuna.