Već se danima priča o tajanstvenom restoranu negdje u okolici Šibenika gdje se može uživati u sljedovima dobre hrane i vrhunskim vinima. Posebnost tog restorana je u tome što prima samo dvije osobe i radni mu je naziv "Table for two", odnosno "Stol za dvoje". Sama pomisao da možeš otići na ručak ili večeru s nekim dragim i guštati u dobrom društvu bez znatiželjnih pogleda više je nego dobar razlog za još jednu gastronomsku avanturu.
PUT U NEPOZNATO
Došavši jedvice do broja, pažljivo ga okrenem i čekam. Telefon zazvoni nekloliko puta, javi se naš domaćin i dogovorimo sve u tren. Prema preporuci, odlučio sam se za skromnih desetak sljedova s naglaskom na meso, a prateće kapljice dogovarat će se na licu mjesta. Treba samo doći do Šibenika, a onda će netko doći po nas. E sad, tu je dilema, krenuti na put ili ne – ne poznaješ čovjeka, nemaš pojma o točnoj lokaciji i ne znaš je li sve to istina vrijedna tog truda.
Brum, brum. Vozi makina po autoputu i broje se izlazi, preskače se pauza u Skradinu, sve da ne bismo zakasnili – lokacija dogovora je parking pored trgovačkog centra u Šibeniku.
Po dolasku, rečeno nam je da se prebacimo u crnu limunzinu i tu kreće romantični dio priče. Ako pristanemo da nam stave povez preko očiju, bit ćemo nagrađeni čašom ledenog šampanjca. He, he, može. I doista, zaveže nam se povez, auto krene negdje u mrak uz obećanu čašu mjehurića. Nakon desetak minuta, vozilo se zaustavlja i skidaju nam povez.
Čudo. Gledamo: ispred nas šibenski otoci, mala lučica, i plažica sa žalom. Okolicu čine obične obiteljske kuće – neke za stanovanje, neke za ljetni odmor. Pitam se jesmo li na obećanom mjestu – jer ništa ne upućuje na to. I doista, dok hodam po po betoniranoj stazici, gomilaju se pitanja i dvojbe, sve dok se ne otvore vrata našeg cilja. Ulazimo i kako se vrata zatvaraju – dosadašnja stvarnost prestaje.
UGODNA EKSTRAVAGANCIJA
Prostor "restorana" uređen je kao velika soba tamnije boje, s luksuznim detaljima – veliki okrugli stol, sve je zatamnjeno uz decentu ambijentalnu rasvjetu. Ogromna ogledala proširuju prostor. Na crnome stolu zlatni pribor za jelo, kristalne čaše, a kad pogledaš oko sebe, ne možeš ne primijetiti veliki portret Karla Lagerfelda koji kao da odobrava naš dolazak i najavljuje da hedonizam može započeti.
Za dobrodošlicu poslužen je jako dobar gin-tonic u neobičnoj čaši s ogromnom kuglom prozirnog leda, a za njim stiže i prvi slijed – mesni kavijar od koštane srži s uljem od tartufa. Topla masnoća s uljem topi se pod nepcima uz paprene note džina. Dok uživaš u zalogajima, shvaćaš da nema nikoga oko tebe - i zadovoljstvo dolaska postaje stvarno.
SLIJED DO SLIJEDA
Guštam kao malo prase, slijed po slijed nižu se zadovoljstva. Nakon uvoda, gricka se domaća foccacia s ćevapom od odležanog mesa s pravim makedonskim ajvarom, kajmakom i chili koncem. Interpretacija luksuzne ćevabdžinice – vrlo dobro i ukusno. Potom vitello tonnato, radi se o telećem carpacciu s finom kremom od tune, ugodna glatka okusa i svježine.
Naši domaćini, g. Mišo i gđa Maja, nenametljivo brinu da nam ničega ne nedostaje – pojave se taman kad treba i dopune čaše, te potom nestaju negdje u tmini.
Nakon kraćeg predaha, odlično iznenađenje - juhica. Na stol dolazi proziran lonac, a u njemu juha od domaćeg pivca na temeljcu od goveđih kostiju s povrćem. Ovo doista treba probati, mediteranska verzija zagrebačkog ajngemahtesa je više puta punila naše zlatne zdjelice. Već pomalo sit, ne odbijam probati tartar American - mali sirovi burger od bifteka s dijon senfom, dimljenom paprikom i majonezom uz maslac. Osvježivši se ledenim Bibichevim Debitom, na redu su okusi dalekog Istoka - Shanghai Dim sum serviran u posudi od bambusa uz prigodni slatko-kiseli umak od čilija.
Samo uživancija, zaboravljaš uopće gdje si i koliko je sati, postoji samo taj tvoj bezvremenski prostor hedonizma – ekstravagantan s jedne strane, a s druge decentan i pristojan. I taman kad tu skromnost priznaješ sam sebi, vrijeme je za rib eye odrezak koji je odležao 40 dana te je pečen na Kobe način uz artičoku, mišanciju i zapečenu jalapeno papričicu.
Ja ne mogu više. Prekidamo sljedove, ali ipak ne možeš preskočiti desert - mousse od bijele čokolade i kreme od malina, a potom, da ne bismo uvrijedili domaćine – popit ćemo samo još kavicu. Samo da ne moramo otići.
POTICAJ NA SPONTANOST
Sve u svemu, "Table for Two" je odlično iskustvo i dobar način da se počastite s nekim dragim, ili da održite neki važan "poslovni sastanak". Iako je prostor zamišljen za dvije osobe, veličina stola sugerira da se može komotno ugostiti još jedan par. A cijena ovog zadovoljstva je odlična, desetak sljedova košta oko 500 kn po osobi, dok su cijene vina iznimno ugodne – iznenađujuće niske.
Mora se priznati da dugo nisam tako uživao u spontanosti i atmosferi, okusima i nenametljivosti nekog restorana. A našoj priči o ručko-večeri naravno nije kraj. Jer kod g. Miše se može prespavati, ujutro doručkovati i osvježiti se u jacuzziju u vrtu. A da biste doznali broj od "Table for Two", jednostavno upišite u Google naziv restorana i počastite se u luksuzu koji si možete priuštiti.