SLOVENSKI VELIKAN

Umirovljeni policajac posljednjih 30 godina proizvodi odlična vina, a biodinamiku vidi kao način života

Posjetili smo Božidara Zorjana, radikalnog biodinamičkog vinara u blizini Maribora. Njegova su vina velika i harmonična, ali je još zanimljiviji njegov pogled na vinogradarstvo i prirodu

Ponekad razgovaramo o biodinamici i biodinamičkim vinima s ljudima kojima se već od tih pojmova diže kosa na glavi. Mislimo da bi dio njih promijenio mišljenje nakon posjeta Božidaru Zorjanu i njegovoj supruzi Mariji, iznimno srdačnim ljudima koji vode biodinamičko gospodarstvo u Tinjskoj Gori na Pohorju. Ondje smo prije nekoliko dana proveli nekoliko sati, razgovarajući o njihovu radu i kušajući vina. Takav posjet pomaže razumjeti što biodinamika znači nekome tko je svakodnevno prakticira i zašto vinograd, šumu i životinje smatra dijelovima neraskidivo povezane cjeline, ciklusa, pa i života kao takvog.

image
Šimun Župarić

Za one koji nisu upoznati s njegovim radom, Božidar Zorjan slovenski je vinar koji biodinamiku shvaća kao način života. To se kod njega može početi objašnjavati gotovo bilo čime što se nalazi na gospodarstvu: šumom, ovcama, jelenima ili kompostom. Pitate li zašto mu je potreban jelenji mjehur, razgovor će vas dovesti do stolisnika, zemlje i naposljetku vinograda. Zatim ćete još neko vrijeme razgovarati o tome što čovjek u svemu tome treba raditi, a što bi trebao ostaviti na miru. Domaćoj publici njegova vina dosad nisu bila lako dostupna, pa se mnogi s njima vjerojatno još nisu susreli. Ali, kako su nam iz zagrebačke Točkice poručili, ondje se sada vina Zorjan mogu piti.

Božidar i Marija, koji se poznaju od mladih dana, gospodarstvo su preuzeli 1980. godine. On je tada radio u policiji. Između njega i starije sestre trebalo je, objašnjava nam, odlučiti tko će nastaviti školovanje.

"Morao sam birati između vojske i policije, a izabrao sam potonje", govori nam ovaj neopisivo simpatični sedamdesetogodišnjak s nesvakidašnjim brkom.

image

Božidar Zorjan

Šimun Župarić

Danas njih dvoje zajedno rade u vinogradu i vode gospodarstvo od približno sedam hektara. Četiri su pod vinogradima, dva pod šumom, a ostatak čine travnjaci i voćnjak. Na južnim obroncima Pohorja vinogradi se nalaze uz rubove šume, ondje gdje se na podlozi magmatskih stijena razvio dublji sloj tla.

Uzgajaju devet sorata, sedam bijelih i dvije crne. Među bijelima su laški rizling, odnosno graševina, rajnski rizling, chardonnay, žuti muškat, muškat ottonel, ranina i silvanac. Pri obnovi su ih nastojali razdvojiti po vinogradima kako bi si olakšali posao. Zorjan se na to često vraća. Posao treba dobro razumjeti i pravodobno obaviti, umjesto da si poslije stvarate nove obveze.

U proljeće, dok mladice imaju desetak do petnaest centimetara, uklanja dio njih. Trs tako ostaje prozračniji, a tijekom vegetacije manje je potrebe za naknadnim prorjeđivanjem i namještanjem mladica u žice. Kada govori o takvim stvarima, vrlo je precizan. Objašnjava redoslijed radova i posljedice pojedinih odluka, pa tek onda prijeđe na šire zaključke o tome kako živimo. Ljudi si, smatra, sami stvaraju mnoga opterećenja koja im nisu potrebna. On ih nastoji izbjeći. Kad grožđe završi u amfori, najveći je dio njegova posla s vinom obavljen. Nakon toga ne osjeća potrebu da neprestano nešto poduzima.

image
Ustupljeno
image
Ustupljeno

Ta se misao lakše razumije kada čujete koliko govori o zemlji. Zorjan se često poziva na Rudolfa Steinera i načelo kruženja unutar gospodarstva. Želi sam proizvesti što više onoga što mu je potrebno. Stalnu potrebu za donošenjem sredstava izvana smatra razlogom da se zapita što na gospodarstvu ne funkcionira.

Zbog toga ga sama ekološka oznaka ne impresionira osobito. Zamijeniti jedno kupljeno sredstvo drugim, na kojem sada piše da je ekološko, za njega još ne znači promijeniti odnos prema poljoprivredi. Njegovo gospodarstvo ima Demeter biodinamički certifikat, no mnogo više vremena provodimo razgovarajući o gnoju, kompostu i životinjama nego o certifikaciji.

Drže male bretonske ovce pasmine ouessant i guske, a u ograđenom dijelu šume jelene. Životinje daju gnoj za kompost, dok se njihovo meso koristi za prehranu. Jelenji mjehur potreban mu je za biodinamički pripravak od stolisnika koji se zakapa u zemlju. U načinu na koji to objašnjava nema posebnog nastojanja da postupak učini prihvatljivijim nekome tko ga smatra neobičnim. Govori čemu služi i kako ga priprema, kao što je malo prije govorio o mladicama.

image
Šimun Župarić
image
Šimun Župarić

Pripravke izrađuju sami, koristeći među ostalim stolisnik, kamilicu, koprivu, hrastovu koru, maslačak i odoljen. Dio su, kaže, zakopali 29. rujna i u zemlji će ostati do Uskrsa. Zatim objašnjava iznimke i razlike između zimskog i ljetnog ciklusa. Prema njegovu shvaćanju, u pojedinim razdobljima godine određene sile ulaze u zemlju, dok u drugima djeluju iznad nje. Praktično iskustvo i duhovnost u njegovu se govoru stalno isprepliću. Kada ga o tome pitamo, kaže da duhovnost nije moguće odvojiti od čovjeka. Zašto bi je onda odvajao od rada kojim se svakodnevno bavi?

U jednom je ranijem razgovoru svoj odnos prema nastanku vina opisao riječima da kozmičke sile tijekom zime pretvaraju grožđe u vino, dok je čovjek sa svojim egom tek promatrač. Ipak, slušajući ga kako opisuje godinu u vinogradu, jasno je da tom promatranju prethodi mnogo posla. Uz biljne pripravke prema potrebi koristi minimalno i sumpor i bakar. Ni kod njega biodinamika ne znači da vinograd treba prepustiti samome sebi. U razgovoru naglašava odgovornost poljoprivrednika: gospodarstvo mora raditi, a odluke treba donositi.

image
Šimun Župarić

Jednako je određen kada razgovaramo o manama koje se mogu pojaviti u prirodnim vinima. Ne opravdava ih načinom proizvodnje. Smatra da neugodni mirisi i okusi upućuju na pogreške, a uzrok ponovno traži u zemlji i grožđu. Njegovo tumačenje ne moramo prihvatiti u cijelosti da bismo se složili s osnovnim stavom. Prirodno vino ne bi trebalo tražiti niže kriterije ni posebnu popustljivost onoga tko ga pije. Baš naprotiv.

Amfore koristi od 1995. godine. Zakopane su na otvorenom, izvan podruma, gdje ih želi zadržati u dodiru sa zemljom i vanjskim uvjetima. U njih stavlja cijele grozdove, a fermentacija počinje djelovanjem vlastitih kvasaca. Ne voli grubo postupanje s grožđem. Dok objašnjava nježno miješanje, uspoređuje ga s pripremom juhe. Vina godinu dana ostaju u dodiru s kožicama, a nakon boravka u glini slijedi daljnje odležavanje, ovisno o vinu, i u starim hrastovim bačvama. Potom im daje još vremena u boci. Ne bistri ih, ne filtrira i, što je ključno, ne dodaje im sulfite.

image
Šimun Župarić
image
Šimun Župarić

Ciklus se nastavlja i u bačvama. Kada jedno vino napuni u boce, bačvu ne ispire vodom, nego je puni novim vinom iste sorte. Posude tako ne ostaju prazne, a jedna berba ustupa mjesto drugoj.

Godište na etiketama ne navodi. Ne želi da ono unaprijed određuje očekivanja, nego da se vino procijeni prema onome što je u čaši. Na etiketama su zato simboli o kojima nam govori nešto dulje. Muški i ženski lik povezuje sa zimskim i ljetnim ciklusom, različito prikazano korijenje s njihovim djelovanjem, a srce sa slobodnom ljubavlju.

Amfore vam, međutim, ne možemo pokazati. Mobitele nismo unosili do njih ni u prostoriju s pripravcima jer Zorjan vjeruje da mogu štetno utjecati na vino i ometati energiju. Njegovo smo pravilo poštovali. Ali, ako iz ovih objašnjenja zamišljate ozbiljan, gotovo svečan posjet, dojam je pogrešan. Mnogo smo se smijali, možda najviše ikad prilikom posjeta nekome vinaru. Božidar se šali, zadirkuje sugovornike, ispituje o djeci i obitelji. Marija se uključuje, razgovor odlazi prema hrani, poslu i svakodnevici.

O organoleptičkim svojstvima Zorjanovih vina mogli bismo pisati danima. Ovaj ćemo put, premda to inače ne činimo, detaljnije opise ostaviti po strani i prepustiti vama da ih upoznate bez naših kušačkih bilježaka. Ne zato što o njima nemamo što reći, nego zato što bismo nakon svega napisanog voljeli da ih kušate i donesete vlastiti sud. Naš je vrlo jasan: među prirodnim vinima bez dodanog sumpora, ova su za nas najbliže savršenstvu. Vama možda neće biti, što je jednako u redu. Ni najbolja preporuka ne može zamijeniti osobno iskustvo, a naše oduševljenje ne podrazumijeva da ga morate dijeliti.

image

Božidar i Marija Zorjan, s malom Marlom

Šimun Župarić

O Zorjanu bi se mogla napisati čitava knjiga. Samo bi objašnjenja pojedinih biodinamičkih pripravaka, njegova odnosa prema tehnologiji i odluka koje donosi u podrumu otvorila dovoljno tema za još nekoliko posjeta. O mnogima bismo imali dodatnih pitanja, a prema dijelu njegovih tumačenja i dalje smo skeptični. Uostalom, slijedimo li i njegovu logiku preispitivanja ustaljenih postupaka, skepsa je nužna da bismo došli do vlastitih zaključaka, pa i tzv. istine.

Ali u razgovoru s njim i Marijom, uz njihovu toplinu, humor i ta doista veličanstvena vina, na bilo kakvu skepsu na trenutak zaboravite. Jer dok mi preispitujemo njegova, odnosno ičija uvjerenja, njegov način života postavlja pitanje nama: koliko smo spremni podrediti zaradu onome što smatramo vrijednim življenja?


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
20. studeni 2026 09:28