"Bolje da me ne vole nego da me ne prepoznaju!" rekao je Giorgio Clai ili nadimkom Grande Clai na večeri u Korakovom restoranu i vinariji te nastavio "Sve što sam htio jest staviti sebe i Istru u bocu i kad čujem: "ajme šta je ovo? Ovo je sigurno Clai!" Ja sam sretan, čak i kad ljudi neće piti moje vino jer im je predrugačije, ali ako su me prepoznali znači da smo ipak u nečemu uspjeli. Ne moraju piti nužno moja vina, ali pijte dobra vina! Jedini put za nas je bila ekologija, ali ne u smislu da taj smjer prelazi u ezoteriju, religiju ili fanatizam. Ja na koncu, vina dijelim na dobro i loše. Ako je vino nema mana, na koji god način je napravljeno je dobro vino. Ipak, mi smo izabrali ovaj put i iako već jesmo u biodinamici sad idemo još korak dalje prema Demeteru (prestižan ekološki certifikat koji nije lako dobiti). Još u vrijeme kad sam proizvodio 20 000 boca godišnje, na zemlji je bilo oko 7 milijardi ljudi, i vodio sam se time da ako izuzmem bolesne, stare i djecu imam 2 milijarde ljudi, na svakih 100 000 nek jedan kupi bocu godišnje bit će dobro, ako to ne uspijem znači da moja komunikacija nije dobra. Vino je duša u boci i ona priča!" podijelio je Giorgio Clai uz Dimitrija Brečevića svoja razmišljanja s uzvanicima na zajedničkoj večeri Bernarda Koraka i Marine Gaši uz predstavljanje Clai i Piquentum vina.
Obitelj Korak ne radi mnogo gostovanja, ali kad rade, onda je to nešto posebno. Primjerice, neka Claijeva vina više se ne mogu kupiti jer na tržištu vlada tolika glad za njima da ih je privilegij imati (ili piti). Nagađa se da je i Anthony Hopkins prije nekoliko godina kupio kuću i istarskom selu samo da bude bliže omiljenom vinaru. No, čak i kad ostavimo legende po strani, nemate mnogo mogućnosti za uživanje u klasicima Marine Gaši na vrhu Plešivice koji se izmjenjuju sa zicerima Bernarda Koraka.
Jedan od favorita bio je Bernardovo jelo s nekoliko vrsta i tekstura krumpira te janjećim brizlama. Ovu slasnu kombinaciju prepunu maslaca i svilenkaste teksture savršeno ste spojila s Claijevim Sv. Jakovom iz 2018. Ovo veliko vino radi se samo u dobrim godinama, a kad bi se u školi učilo o vinu, tad bi Claijev Sv. Jakov spadao u obaveznu lektiru.
Od Marininih jela baš uvijek ističemo našeg favorita - gof, gorušicu i peršin u tempuri. Ovo jelo je kroz godine doživjelo nekoliko inkarnacija. Jedne godine je pak pravila list u krumpiru s beurre blancom i kaduljom, a trenutno njezino po našem mišljenju možda i najukusnije jelo je taj preukusan gof. Uz njega je bio poslužen Korakov rajnski rizling i to iz godina 2005., 2011. te 2020. Najbolji dojam je ostavio rajnski rizling iz 2011. koji je još uvijek imao dovoljno svježine, ali s nagovještajem da ipak ne treba predugo čekati s otvaranjem zaliha. Ovdje se također radilo o vrlo zanimljivom sljubljivanju.
Finalno zakucavanje zadao je Bernard Korak s vrlo konkretnim baby bikom uz kojeg su poslužena čak tri godišta Claijevog Ottocenta i to 2013., 2015. i 2017. Niti jedno od spomenutih više nije dostupno za prodaju jedino ako vam se posreći ulov direktno na vratima vinarije. Vjerujemo kako dobre pregovaračke sposobnosti i šarm neće odmoći.
Treperava svjetlost vatre, pucketanje drva u kaminu, smijeh, prosinačka hladnoća i mrkli mrak na Plešivici uz dobro vino i hranu sjajnih chefova doista je dobra ideja za iznenađenje vama drage osobe. Pratite restoran i vinariju Korak na društvenim mrežama jer ondje najčešće oglase svoje novosti.