Prošlog vikenda Berlin je obilježio fantastičan sajam prirodnih vina Grape Odyssey. Ta informacija sama po sebi nije odviše relevantna za Hrvate, ali tamo su se pojavila i tri naša vinara, koje smo kontaktirali i koji su bili izrazito zadovoljni reakcijama publike. To je važno zato što se Grape Odyssey u samo nekoliko godina profilirao kao jedna od ozbiljnijih berlinskih manifestacija posvećenih prirodnim i vinima s minimalnom intervencijom, s doista raznolikom publikom. Berlin općenito posljednjih godina doživljava enorman rast prirodne scene, što kroz vinoteke, novih barova ili sličnih manifestacija.
Festival je i ove godine bio ponajprije usmjeren na slovenske vinare, ali uz niz gostiju iz susjednih zemalja, među kojima su bili Hrvatska, Italija, Mađarska i Austrija. Iz Hrvatske su sudjelovali pelješki Križ Denisa Bogoevića-Marušića te istarski Rawino Rafaela Ravnika, dok su se vina Piquentum Dimitrija Brečevića točila premda Brečević osobno nije došao u Berlin.
Upravo je to najvažniji aspekt hrvatskog nastupa na ovakvim manifestacijama, činjenica da se vina iz naših malih i još uvijek nedovoljno internacionaliziranih vinograda predstavljaju publici koja prirodna vina vrlo dobro poznaje, ali hrvatske sorte i stilove tek otkriva.
Denis Bogoević-Marušić poručuje: “Ovakve manifestacije odlična su prilika za hrvatske vinare da pokažu kako i mi radimo izvrsna vina”, dodajući da se publici posebno svidio Grk, “koji baš nisu mogli izgovoriti, ali su ga jako dobro prihvatili”. Oko plavaca su, očekivano, reakcije bile podjeljenije, što ne treba čuditi, jer je mnogim posjetiteljima plavac mali i dalje gotovo čista egzotika, vino bez pravog ekvivalenta u njihovu dosadašnjem iskustvu. Noć prije festivala njihova su vina predstavljena i u berlinskom baru Vinotopia, na kušanju za razne posjetitelje, uključujući i vinske novinare, gdje su, kaže Bogoević-Marušić, bili posebno iznenađeni okusom terroira Pelješca.
Slično iskustvo prenio nam je i Rafael Ravnik, koji kaže da mu je bilo posebno drago vidjeti reakcije publike na naše autohtone i lokalne sorte, pri čemu se, ističe, osobito svidjela malvazija. “Ljude je zanimalo to što u Istri radimo s vlastitim sortama, ali i to što ih interpretiramo kroz amfore i drukčiji, gotovo arhaičan pristup vinu. Keramičke boce i cijela priča oko amfora privukle su im pažnju gotovo jednako kao i sama vina”, poručio je Ravnik. Uz njihova vina, vrlo je dobar odjek imao i fantastičan pjenušac Piquentum, o kojem smo nedavno pisali.
Nastupi poput ovoga važni su zato što hrvatska vina na relevantnim europskim scenama ne promoviraju samo pojedine vinare, nego potvrđuju nešto što je odavno trebalo biti jasno, da vina iz Hrvatske, osobito ona prirodna i autorska, po kvaliteti, i karakteru imaju puno pravo sudjelovati u najozbiljnijim međunarodnim vinskim kontekstima. To proizlazi iz izvrsnih položaja, iz raznolikosti podneblja, iz autohtonih sorata i iz činjenice da od Pelješca, Istre i Dalmacije do drugih vinskih regija postoji dovoljno različitosti, identiteta i kvalitete da hrvatska vina ne budu tek rubna egzotika, nego ravnopravni dio šire europske vinske slike. Berlinski prirodni vinski krugovi pritom djeluju živo, otvoreno i samopouzdano, pa bi domaća scena, osobito ondje gdje još uvijek nema dovoljno jasne promocije i organizacijske energije, iz takvog modela mogla ponešto i naučiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....