Na upit koja je danas vodeća bijela sorta Dalmacije velika većina odgovora više ili manje informiranih ljubitelja vina će glasiti pošip. Međutim, po zastupljenosti u vinogradima Dalmacije pošip je danas treća sorta, s ukupno uzgojenih 295,89 hektara, što je 24 hektara manje od maraštine i 93 hektara manje od najzastupljenijeg debita, koji se proteže na ukupno 389,48 hektara. Pogledamo li, pak, koliko je ukupno zasađeno pojedinačnih loza, tada pošip izbija na drugo mjesto sa 2,105.010 trsova, nekih 20.000 komada ispred maraštine, ali i samo 75.000 komada iza debita.
Tu uočavamo nesrazmjer koji se može objasniti novijim datumom sadnje vinograda pošipa u odnosu na debit jer moderna sadnja je gušća i stisne više loza na jedan hektar. Usporedimo li koliko se, pak, sortnih vina od tih sorti proizvede u navedenim vinogradima, koja u konačnici dođu pred nas kupce, ustanovit ćemo zapanjujući podatak. Pošipa se proizvede više nego maraštine i debita zajedno, 1,132.463 litre pošipa je ugledalo tržište u vinogradarskoj sezoni 2016./2017., u odnosu na samo 554.905 litre maraštine i još manje količine debita. Pritom pošip ima i sasvim skromne prinose od 38 hl/ha, što je znatno ispod svjetskog prosjeka, ali i doma- ćeg usporedimo li ga s vodećom graševinom u nas, koja je u istoj sezoni zabilježila oko 50 hl vina po hektaru.
Dakle, nije riječ o hiperprodukciji pošipa, nego vjerojatno o tržišnoj neiskorištenosti vinograda ove druge dvije sorte. Možemo zaključiti da su ljubitelji vina s početka teksta ipak u pravu, pošip s obzirom na količine proizvedenog vina danas jest vodeća sorta Dalmacije. Još je malen u usporedbi s malvazijom i njezinih 5,5 milijuna litara, a još više s graševinom i njezinih 22 milijuna litara u istoj godini, ali raste kontinuirano i očito ne misli stati tako brzo. Iz smokvičkočarskog polja, gdje se prema legendi rodio i razmnožio u vinogradu stanovitog Marina Tomašića Barbace zvanog Caparin, do današnjeg statusa svedalmatinske bijele sorte nisu prošla ni dva stoljeća. U doba kad se pošip tek rodio graševina i obitelj malvazija već su bile među vodećim sortama matičnih zemalja tog doba, Austro-Ugarske i Italije. Širenje pošipa obilježila su dva značajna trenutka.
.JPG)
Prvi se dogodio tijekom socijalizma kad se na poticaj Instituta za Jadranske kulture u Splitu ra- širio po Korčuli, a drugi u najnovije doba, kad se s Korčule zbog tržišnog interesa raširio po ostatku Dalmacije, gdje ga danas nalazimo po vinogradima od Zadra do Konavala. Prije samo dva desetljeća vinogradi pošipa izvan Korčule su bili na razini statističke greške, a danas gotovo polovica vina od te sorte dolazi iz vinograda izvan Korčule. Zbog toga smo za današnju preporuku pripremili tri pošipa iz različitih dijelova Dalmacije.
MILAN POŠIP 2017.
Kaštela kod Splita Kaštelanski adut za dobar pošip izgleda sasvim drukčije od konkurencije. Duboke je žute boje s refleksom zlatne. Boje koja nam govori o visokom stupnju zrelosti grožđa u berbi čiji je rezultat je svojevrsna slast na okusu. Prouzročena s nešto malo sladora, rubnog, taman da vino ostane u kategoriji suhog. Zrelošću i punoćom tijela podsjeća na vina kasnih berbi s kontinenta, samo s bitno manje kiselina koje su ovdje iznimno blage. Na nosu je pun mediteranskog bilja, breskvi i svojevrsne mineralnosti, a u ustima je zreo, podatan i mekan, intenzivnog i vrlo postojanog retrookusa. Pravi, skladan i autentičan kaštelanski ljepotan.
KRALJEVSKI VINOGRADI POŠIP PRESTIGE 2015.
Punta Skala, Petrčane kod Zadra Vino koje svjedoči izvrsnom potencijalu pošipa za čuvanje i dozrijevanje u boci ako je u samom startu visoke kvalitete. Bistre, dublje zlatnožute boje koja upu- ćuje na zrelost i boravak u drvu. Nos je zaista lijep, razvijen i vrlo bogat. Nešto kvasaca i dosta zrelog voća tipa dinja s tragovima citrusa i vanilije. Okusa u skladu s mirisom, bogatog i mediteranskog karaktera, s dodirom pikantnosti te s mineralnošću krede i voća od citrusa na retrookusu. Idealno dozrelo vino koje se treba trošiti sada. Stilski strašno podsjeća na bolje primjerke Greca di Tufa iz talijanske Campagne podno Vezuva.
GRGIĆ POŠIP 2017.
Čarsko-smokvičko polje, Korčula Vinarija Grgić radi pošipe s ozbiljnim potencijalom za odležavanje koji u ovom slučaju može potrajati i do deset godina od berbe. Profil mu je izrazito tradicionalan. Radi se o punom i snažnom vinu, južnjačkog karaktera, mirisa na mediteransko suho bilje. Promijenio se u odnosu na nekadašnje Grgićeve pošipe koje je karakterizirao značajan utjecaj drva. Ovdje ga uopće nema. Okus je pun, intenzivan i dugačak, s atraktivnom slanošću i mineralnošću na finišu. Fantastičnog balansa između snage i svježine, izvrsnih, izraženih kiselina koje mu jamče dulji životni vijek te s atraktivno suhim finišom koji čisti nepce i čini ovo vino idealnim partnerom oboritoj ribi.