U bližoj budućnosti volio bih otvoriti mjesto na kojem će se kuhati, plesati i ispijati moj pjenušac u neograničenim količinama, a nosit će naziv Pri Pepiju, rekao nam je Josip Hubzin, poznatiji kao DJ Pepi Jogarde, prije tek nešto više od dvije godine. I tada se, marljiv i kreativan kakav je, već opasno bacio na posao, da bi prije nekoliko tjedana svoje želje napokon i ostvario. Na adresi Maksimirska 152, tik do velike Kraševe tvornice, otvorio je svoj mali bistro i igraonicu za odrasle.
Kada smo ga nedavno, na jedno od prvih ovogodišnjih proljetnih jutra, posjetili, Pepi je već naveliko sjeckao, pirjao i karamelizirao. Jer, taj su dan na meniju bile krpice s mladim, slatkim zeljem i sočnim picekom, klasik koji mu je, kaže, zamirisao čim je otvorio oči. Na trenutak smo ga uspjeli odvojiti od štednjaka i ispitati sve o novom projektu.
"Ovo je dokaz da se sve može. Počeo sam raditi na ovom projektu još kad smo svi bili kod kuće zbog koronavirusa, polako sam uređivao i smišljao koncept i evo me danas ovdje. Od samog početka ideja je bila napraviti mali lokal gdje će se jesti domaća, iskrena hrana po pristupačnim cijenama. Onako, prava marenda. Ovo je zapravo moj dječački san, ovdje dolazim provoditi vrijeme s ljudima i kuhati, sve što me veseli. Nema tu nekog velikog novca, ali je lijepa prilika za kvalitetno provesti vrijeme", ispričao nam je zaigrani Pepi dok je u ruke uzimao još jednu glavicu svježeg mladog kupusa.
Ovdje nema menija
Kako bi hrana bila baš takva kakvom je opisuje, domaća i iskrena, većinu namirnica dobavlja iz vlastitog plastenika u Zagorju, od tamo dolaze i domaći pilići, a ostatak svakog jutra kupuje na tržnici Kvatrić.
Menija ovdje nema, kuha ono što mu se taj dan i samom jede, porcije su poštene, a cijene se kreću od sedam do 15 eura. Nađe se tu svega, priča nam Pepi - dobra carbonara s pravim talijanskim guancialeom i pecorinom koja je, kaže, bila totalni hit, ljudi vole i njegove lešade s pire krumpirom, domaćom šalšom i povrćem sa žara, obožava kuhati indijska jela, a najpopularnija je marenda petkom kada priprema jela kao što su tuna s raštikom ili škampi.
"Riba je stvarno hit i kad je na meniju, hrane zna nestati već oko 13 sati. Moja je prvotna ideja bila vege kuhinja, ali kako tu zalaze tenisači i ima dosta tvrtki, ljudi su ipak tražili nešto mesno pa sam uveo i takva jela. Sve pripremam isti dan kad i kuham, a kad se potroši, idem doma. Baš zato nisam htio kupiti ni zamrzivač, želim da sve bude baš, baš friško", objasnio nam je.
U šarenom prostoru ovog lokala odmah se osjećate kao u kuhinji dobrog prijatelja i to je, rekao nam je Pepi, također bila jedna od njegovih zamisli. Opuštena atmosfera i zadovoljni gosti s kojima može komunicirati sve su što mu, uz jednostavnu i pristupačnu hranu, zapravo i treba. A dok čekate da na stol stigne vaše jelo, možete uživati i u pokojoj feti pršuta koji ponosno stoji ispod velikog neonskog natpisa "Pri Pepiju" i reže se po željama ili, pak, popiti čašu Pepijevih pjenušaca Molly i Dolly, odabranih vina vinarija Bora i Voštinić Klasnić, ili na maloj simpatičnoj terasi uživati u hladnom pivu zagrebačkih The Garden Brewery i Motive Brewery craft pivovara.
Dođe mu kao terapija
Sam lokal ima 20-ak mjesta, terasa još desetak, a osim u Pepijevim gablecima, možete ga unajmiti i za slavlja uz dobru glazbu.
"Meni je kuhanje jako slično onome što radim kao DJ. I kod jednog i kod drugog treba začina i tog nekog šmeka da bi sve imalo smisla. Ako tu zezneš, zeznuo si sve, ljudi će otići s floora, napustit će stolove. Mislim da ni kod jednog, ni kod drugog ne treba ništa stavljati u ladice, raditi normative, nego kuhati iz srca i baš onako kako ti u tom trenutku dođe. Radim ovo za sebe i zato što je meni to trebalo. Htio sam to izbaciti iz sebe. Tko zna koliko će dugo trajati, možda kad bude najbolje, meni dođe da od svega odustanem, a možda bude toliko uspješno da odlučim sve prepustiti drugima i odem uživati u svojoj ležaljci u vinogradu. Ovo je krvav posao, pričali su mi to i prijatelji koji se dugo bave kuhanjem, ali mene zasad diže i ispunjava. U doba kad svi stalno buljimo u mobitele, popričati s ljudima koji dođu uživati u mojoj hrani, razmijeniti s njima koju riječ, meni to dođe kao terapija. Znate, rekao mi je tuk tuk vozač u Indiji: ‘Work hard, sleep well, go into the nature and the money will come‘ i ja sam ga odlučio poslušati. Zasad sam na ovom dijelu ‘work hard‘, ali doći će valjda i ostalo", u dahu nam je ispričao Pepi uz svoj zarazni smijeh, a zatim na stol donio tanjur prepun svilenkastih krpica sa slatkastim kupusom i sočnim komadom piletine s hrskavom kožicom.
I tu smo shvatili, ovaj čovjek od tisuću talenata zbilja zna što govori. A kako tek kuha, ma to se mora probati!
