Prolazeći Zadrom, svratili smo do vinoteke Atrox jer im web stranica u posljednje vrijeme gotovo i ne radi, a volimo je posjećivati – odnosno, radi, ali ju je teško pronaći. Razlog je jednostavan: Atrox jedini u Hrvatskoj nudi širu selekciju grower šampanjaca, onih kojih drugdje u zemlji praktički i nema. Nije da ih često i kupujemo, dapače, jer su šampanjci općenito skupi, ali činjenica je da u ponudi imaju neke izvrsne etikete.
Za one koji nisu upoznati s pojmom, grower šampanjci uglavnom su šampanjci manjih proizvođača koji u Champagnei sami uzgajaju grožđe i sami ga vinificiraju, pa su na etiketi najčešće označeni kao RM, odnosno récoltant-manipulant. Naravno, takve podjele u praksi nisu sasvim krute i postoje iznimke, ali osnovna je razlika u tome što velike kuće posluju kao négociant-manipulant, što znači da uz vlastito grožđe mogu otkupljivati i grožđe ili bazna vina od drugih uzgajivača. Ta se razlika najjasnije vidi kod non-vintage šampanjaca, koji se slaganjem više berbi oblikuju tako da iz godine u godinu zadrže prepoznatljiv kućni stil, dok grower proizvođači češće naglasak stavljaju na pojedini vinograd, selo ili berbu, pa njihovi šampanjci obično jasnije pokazuju podrijetlo i razlike između godina.
Upravo je zato posebno zanimljivo što Atrox drži nekoliko takvih adresa kakvih je u Hrvatskoj vrlo malo. Tu je, među ostalima, Agrapart, izuzetno važna referenca u svijetu grower šampanjaca, zatim genijalni Marguet Père & Fils i Laherte Frères, proizvođači različitih stilova, ali podjednako ozbiljnog renomea. Drappier pritom zaslužuje poseban spomen: premda tehnički ne pripada definiciji grower šampanjca, jer posluje kao négociant-manipulant, riječ je o velikoj obiteljskoj kući iz Côte des Bara s izrazito jakim uporištem u vlastitim vinogradima i vrlo preciznom kontrolom proizvodnje. Te, što je nama i najdraže, nude ponajbolju vrijednost za novac u ovome vinskome žanru. Konkretno, Drappierov Blanc de Blancs Atrox drži za oko 40 eura i, po svemu što se trenutačno nudi na hrvatskom tržištu, teško je naći ozbiljniji šampanjac za taj novac. Naravno, cijene tih šampanjaca nisu takve da bi ih se otvaralo često i bez razloga, ali u usporedbi s mnogim velikim šampanjskim kućama, koje se često toče kao stvar prestiža, brojni grower šampanjci iz Atroxa djeluju kao smisleniji i zanimljiviji izbor.
Atrox, naravno, nije vinoteka za široki krug kupaca, jer je dobar dio ponude vezan uz vina koja se kupuju za posebnije prilike. Ipak, baš zato vrijedi reći da su pojedine cijene postavljene korektno, pa smo neke boce ondje našli povoljnije nego u Zagrebu: Vicelićev izvrstan Dingač platili smo manje od 25 eura, dok se u zagrebačkim vinotekama ista etiketa kreće oko 30 eura.
Osim šampanjaca i domaćih vina, Atrox drži i nekoliko kultnih prirodnih etiketa. U njihovoj su ponudi, među ostalima, Gravner i Zidarich, dva važna imena europske prirodne vinske scene, a Atroxov portfelj i inače, čini nam se, naglašava i ekološka i vina minimalne intervencije. U vinoteci smo vidjeli i rosé fantastičnog vinara iz Austrije Christiana Tschide.
Posebnu pohvalu zaslužuje i prodavačica koja nam je za vrijeme kupnje pravila društvo s rijetko viđenom ljubaznošću i opuštenošću, bez one naporne vinske docentske poze koja zna pokvariti dojam u skupljim vinotekama. Dok smo birali butelje, komentirali smo i ovogodišnji turizam u Zadru, koji nam se, barem po prizorima iz staroga grada proteklog vikenda, čini vrlo dobrim. Upravo zbog takvih malih detalja Atrox ostavlja dojam pristojne, šarolike i dobro vođene vinoteke, mjesta na koje vrijedi svratiti kad god prolazite kroz Zadar. A web-stranicu bi mogli učiniti vidljivijom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....