Priča o Štruklici od samog nam je početka zvučala toliko zabavno da smo jednostavno morali kontaktirati Jakova Damjanića, pokretača i današnjeg vlasnika male, ali vrijedne proizvodnje štrukli, te saznati što više o njegovu projektu. Sve je počelo s bakom njegove djevojke i štruklama koje je jeo kod nje, da bi na kraju preraslo u posao kojem se danas svakoga dana vraća s velikom radošću i entuzijazmom.
"Za otvaranje Štruklice stvarno je kriva ženina baka, koja mi je predala i usavršila recept koji imam danas. Kada je vidjela da stvarno redovito radim štrukle, bila je oduševljena i presretna što netko nastavlja njegovati zanat izrade vučenog tijesta", rekao nam je Jakov, inače veliki gastroentuzijast koji je godine proveo u kuhinjama slastičarnica, pekarnica i restorana, a danas, uz proizvodnju štrukli, radi i kao vjeroučitelj.
U vlastiti posao krenuo je ozbiljno pa tako sastojke od samog početka nabavlja od malih OPG-ova, čije je proizvođače upoznao i pronašao na tržnicama i putem preporuka.
"Cilj nam je bio napraviti što savršenije štrukle od domaćih namirnica s malih OPG-ova i tako podržati male poduzetnike. Sir iz srca Zagorja dugo smo tražili, a karakteriziraju ga minimalna kiselost, koju smo i tražili, dobra zasićenost masnoćom i odlična ocijeđenost."
Za Jakova su, kaže, osim kvalitetnih namirnica, važni i upornost, nježnost, osjećaj za tijesto i ljubav prema procesu. Pripremu vučenog tijesta usavršio je tek kada si je zadao zadatak da štrukle radi jednom tjedno. Tako je od početnog debelog tijesta dobio savršeno tanko i elastično, kroz koje, šali se, može čitati i časopis. I kupci su njegovu predanost odmah prepoznali.
"Odaziv je za početak odličan. S obzirom na to da nismo aktivni svaki dan zbog drugog posla, nego zasad radimo samo ponedjeljkom i petkom, sporije prikupljamo kupce. Ali vjerujemo da ćemo s vremenom privući sve više ljudi koji će htjeti jesti naše štruklice i isprobati naše proizvode. Voljeli bismo imati dovoljno posla da možemo namiriti sve koji dođu k nama, ali ne bismo se nužno htjeli zatrpati poslom kako kvaliteta proizvoda ne bi pala zbog žurbe i preopterećenja. Trenutačno proizvodimo 30 do 40 kilograma tjedno. No uvijek smo otvoreni za širenje i razvoj te ih iščekujemo otvorena srca", rekao nam je Jakov, čija se proizvodnja nalazi na zagrebačkom Črnomercu.
Prostor u kojem radi, rekao nam je, njegovo je terapeutsko mjesto. Ondje pije prvu jutarnju kavu, razvlači tijesto i prodaje štrukle, koje kupci mogu naručiti putem kataloga na WhatsAppu, čija se poveznica nalazi na Instagramovu profilu Štruklice.
Štrukli se preuzimaju ponedjeljkom i petkom od 7 do 17 sati, a iako je zasad riječ samo o proizvodnji, Jakov kaže da bi s vremenom želio imati i mjesto gdje će gosti moći doći, sjesti i uživati u štruklima na licu mjesta. Ideja se, otkrio nam je, već kuha. Osim toga, u pripremi je i nekoliko novih proizvoda.
"Imam u planu jedan proizvod kojeg još nema na hrvatskom tržištu, a jako ga je zahtjevno napraviti. No i to ću morati ostaviti u tajnosti kako biste ga isprobali kada dođe. Dotad već radim na štrudlama, a štrukle s drugim okusima sigurno će se naći u ponudi. Volim usavršiti proizvod prije nego što ga izbacim u prodaju."
Mlad i ambiciozan, s puno novih ideja, Jakov nam je rekao kako mu je velika želja nastaviti učiti i stvoriti bazu kupaca koji cijene njegov proizvod. Želi i da ljudi kroz Štruklicu osjete toplinu domaće izrade i želju da se pokaže kako su to nekada radile naše bake, a time i očuva njihov duh.
Jakova smo na kraju pitali i ono najvažnije, pomalo kontroverzno pitanje – jesu li bolje klasične zagorske štrukle ili one zapečene s puno vrhnja, kakve su češće u Zagrebu?
"Ne znam što bih rekao, jesu li bolje jedne ili druge, ali znam da jako volim zapečene na svaki način. Prave zagorske imaju ono nešto, baš kao što su ih radili stari, a nove zagrebačke imaju fenomenalnu sočnost i hrskavost spojene u jedno", odgovorio nam je diplomatski Jakov Damjanić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....