Koliko je gradova u Hrvatskoj, toliko je tradicionalnih običaja bojanja pisanica koji se prenose s koljena na koljeno. I tako se, naime, priča o baštini, kulturi, načinu života. U Međimurju je priča posebna, o čemu će vam posvjedočiti i Riznica Međimurja, jedinstven muzej u strogom centru Čakovca. Ondje u ovo blagdansko vrijeme, ali i tijekom godine, kroz interaktivne radionice Biserka Vučenik pokazuje kako se ukrašavaju pisanice "po starinski". U Međimurju su pisanice crne, odnosno "črne", kako bi se ne njima vidjela sva ljepota njihova ukrašavanja.
Pisanice su sastavni dio običaja "sestrenja" i "bratimljenja". Dva mladića ili dvije djevojke se "bratime" i "sestre" tako da jedan drugome, odnosno jedna drugoj, naizmjenično pružaju pisanice u ruku uz istovremeno govorenje: ‘‘Sestra, nevesta - Za naveke sestra" ili "Brat, brat - Za naveke brat". Ovaj je običaj zabilježen je u pisanim izvorima već 1895. godine te predstavlja odjek raširenog južnoslavenskog običaja. "Pobratimljeni" mladići i "posestrene" djevojke od tog trenutka su se međusobno nazivali "pisanim sestrama i braćom‘‘.
Inače, posebne su iz dva razloga: crne su podloge i na sebi imaju cvjetne ili druge motive pa ih nazivaju crnim pisanicama, a njihova je izrada posebna i vrlo zahtjevna. Naoko krhko jaje se u svakoj fazi izrade može nepopravljivo oštetiti što postupak izrade vraća na početak. Upravo zato su ukrašavanje pisanica radile samo vještije žene u selu od kojih su ih oni koji nisu bili vični toj vještini kupovali ili mijenjali za jaja. Svaka "črna pisanica" je zapravo minuciozno izrađeni unikat, a "črne pisanice" u Međimurju su se izrađivale za "Pisanu nedjelju" nakon Uskrsa.
Postupak izrade pisanice počinje iscrtavanjem kontura voskom u raznim bojama na ljuski jajeta i to uz pomoć drvenog štapića na čijem je vrhu namotan komad bakrene žice oblikovane kao kljun "kičica". Kičicom se prelazi preko plamena svijeće kako bi se zagrijala i kako bi se u dodiru s pčelinjim voskom dobila tekuća masa za iscrtavanje kontura. Motivi su se uvijek iscrtavali okomito, a vertikalno se ispisivao tekst. Potom se konture trebaju obojiti - nekad je za to korišten krep papir prepunim boje koji se izrezao i vlažio te stavljao preko konture dok se ne dobije lijep intenzitet boje. U današnje vrijeme, moderne domaćice prekrivaju konture flomasterima. Polja između ocrtanih kontura se tada pune voskom, odnosno "čoskaju" jednakom tehnikom kao i iscrtavanje kontura. Iscrtana pisanica se tada stavlja u vodu u kojoj je otopljena čađa ili po međimurski "sađe" te kuhaju sve dok se jaja ne skuhaju, a stijenke jajeta postanu intenzivno crne. Kako bi bila sjajna, domaćice su pisanica ulaštile s masti ili slaninom.