Pred riječkim PIK-om najveći je izazov od nastanka - hoće li podijeliti sudbinu brojnih poljoprivredno-industrijskih kombinata kakve su nekad imali svi naši veći gradovi i nestati sa scene, ili prerasti u modernu, konkurentnu i tržišno održivu tvrtku koja će, umjesto gubitaka, početi ostvarivati profit. Gašenjem mljekare Tonka početkom ljeta nestao je jedan od riječkih simbola, a istovremeno i eliminiran dio tvrtke koji je gubio tržišnu utrku i stvorio milijunske gubitke u PIK-u. U ovom trenutku, prioritet su modernizacija i selidba postrojenja u odgovarajuće prostore na Kukuljanovu, jer sadašnji ne zadovoljavaju.
Najekstremniji je primjer 19-stoljetna zgrada u Krešimirovoj, dio takozvanog H-objekta u kompleksu Benčić koji je sagrađen u vrijeme Austro-Ugarske za potrebe Tvornice duhana. Danas je na njezinu mjestu art-kvart, a drugi dio iste zgrade čini Muzej moderne i suvremene umjetnosti.
Tamo, kako nam je pokazao član PIK-ove Uprave Gino Pastorčić, proizvode pašte na talijanskom stroju iz 1973., kojem je mjesto u tehničkom muzeju, a ne u modernoj tvornici. Za ilustraciju, umjesto sata, koliko je potrebno modernim strojevima i talijanskoj konkurenciji, proizvodnja pašte traje sedam sati jer se mora sušiti prirodnim putem.
U pekarskim pogonima na Donjoj Vežici provedena je modernizacija, no ni to nije dovoljno. Na dan se ovdje proizvodi 20.000 komada kruha, a tu je i slastičarnica koja mjesečno proizvede više od 20 paleta raznih slastica. U pekarnici i slastičarnici imaju 80-ak zaposlenika, od kojih je 20 stranih državljana, a među njima i 15 Ukrajinki za koje je PIK organizirao prijevoz i smještaj čim je počela invazija 24. veljače.
- Bez tih stranaca i Ukrajinki, mi smo gotovi. Fali nam radnika i za drugu smjenu, a kad bismo mogli, imali bismo i treću - iskren je Pastorčić.
U Odjelu slastičarstva voditeljica je Petra Despot, iskusna slastičarka pod čijom je paskom pokrenuta nova linija proizvoda. - Imamo novi, mlad i vrlo kvalitetan kadar. Imamo nove proizvode, poput bakine pite, klasične pite od jabuke i bučina kolača u novom ruhu. Neke stare proizvode smo poboljšali, podigli kvalitetu, produktivnost. Situacija u PIK-u sada je puno bolja, ozbiljno se pripremamo za veći iskorak - kaže voditeljica slastičarstva.
U PIK-u trenutačno radi oko 190 zaposlenika, dio ih je prešao u pekarstvo iz ugašene Tonke.
- Što se tiče viška ljudi, on kod nas ne postoji. Svakome tko je radio u mljekari ponudili smo da prijeđe u pekaru. Postoje iznimke. Imali smo zaposlenicu u otkupnoj stanici u Brinju i zaposlenika u Delnicama. Normalno je da oni ne mogu putovati u Rijeku na posao. Na njihov zahtjev, proglašeni su viškom i dobili su otpremninu. Imamo manjak ljudi, a problem je u tome žele li oni raditi ovaj posao, jer prelazak iz mljekarstva u pekarnicu ne odgovara svima. Mi smo se 2020. bacili svim snagama na mljekaru. Godinu prije toga proizveli smo 4000 tona u Tonki. U dvije godine napravili smo 17.000 tona, a svejedno je gubitak bio 5,5 milijuna. Dakle, digli smo proizvodnju tri puta, a gubitak se i dalje stvarao - govori Gino Pastorčić o nemogućnosti nastavka poslovanja Tonke.
Gino Pastorčić započeo je poduzetničku karijeru u zaštitarstvu, gdje je od 1992. do 2013. bio suvlasnik tvrtke Protect koja je prodana švedskoj tvrtki Securitas, a potom se, do 2019., bavio ugostiteljstvom, držeći objekte Karolina Riječka i Boonker na riječkoj rivi. On i partner Igor Borovac stekli su 2019. 40,23 posto udjela u PIK-ESOP-u, čime su preuzeli mogućnost upravljanja PIK-om. PIK-ESOP je tvrtka stvorena u radničkom dioničarstvu i vlasnik je 29 posto PIK-ovih dionica, a Pastorčić je vlasnik 24 posto udjela PIK-ESOP-a.
Pastorčićev ulazak u PIK podigao je puno bure u Rijeci, nakon što je novo vodstvo najavilo da gase proizvodnju na tri lokacije na području samoga grada te da sele na Kukuljanovo, u industrijsku zonu koja administrativno pripada Grada Bakru. Potom je ove godine najavljeno gašenje kultnog riječkog mljekarskog brenda Tonka, a prodaja i zamjena PIK-ovih nekretnina pokrenule su razne spekulacije o razlozima zašto je riječki poduzetnik, koji se dotad bavio nečim drugim, odjednom odlučio ući u prehrambenu industriju.
No, Pastorčić kaže da njegov ulazak nije bio ni nagao ni slučajan, ponavljajući da on nije vlasnik PIK-a pa da samim time nikakav novac od prodaje imovine tvrtke ne može staviti u svoj džep.
U vrijeme kad je prijetila opasnost da PIK bude privatiziran i da dospije u ruke raznih mešetara koji bi ga uništili, udružilo se nekoliko nas Riječana, poduzetnika, koji smo ušli u posao s radničkim dioničarstvom kako bismo spasili tvrtku od prodaje. Dakle, u PIK-u sam, direktno i indirektno, 20 godina, prisutan sam u industriji, pratim poslovanje, bio sam u Nadzornom odboru kao predstavnik PIK ESOP-a, nisam pao s Marsa. Nikada nisam bio dioničar, bio sam udjeličar. U jednom trenutku dionice su bile više od 800 kuna pa su pale na 50 kuna.
Razmišljao sam što napraviti, pustiti da to propadne ili se uplesti. Ono što nisam znao jest što se dubinski događa u PIK-u, što ćemo naći ispod fasade. PIK-ESOP je d.o.o., nije dioničko društvo, a temeljni kapital tvrtke je 29 posto dionica PIK-a, i to je ono što ljudi brkaju. Odlučio sam kupiti udjele u PIK-ESOP-u, a kupovao sam ih isključivo od umirovljenika. Ti udjeli bili su u pravilu po 13.000 kuna i to sam rješavao. Od radnika nisam želio kupovati jer sam pomalo socijalist utopist pa želim da svi zajedno budemo u tome, da i oni imaju koristi ako se poboljša poslovanje - veli Pastorčić.
Nakon Hanfina rješenja, prema kojem je PIK-ESOP trebao malim dioničarima ponuditi cijenu od 134,99 kuna po dionici, a ne 49 kuna, Pastorčić i Brezovac pokrenuli su spor na Upravnom sudu.
- Sada čekamo što će učiniti Upravni sud. Ako Upravni sud da pravo Hanfi, mi ćemo to prihvatiti i dati ponudu. Ali, mi mislimo da smo u pravu zato što je Hanfa izjednačila udjele u d.o.o. s vrijednošću dionica. Prije godinu i pol mi smo se delistirali, izašli s burze, a procjenu cijena dionica napravio je Pricewatercoopers. To je bilo ispod 50 kuna i po toj smo se cijeni mi delistirali. To Hanfi nije bio nikakav problem. Ali, oni tumače da smo mi, kupujući udjele u PIK-ESOP-u, kupovali dionice. Mi smo drukčijeg mišljenja i zato smo na sudu - objašnjava nam Gino Pastorčić.
Prema njegovim riječima, preseljenje u nove prostore u industrijskoj zoni na Kukuljanovu planira se za jesen sljedeće godine. Time će, kaže, biti otklonjene uska grla koja su kočila proizvodnju te će se povećati kapaciteti u pekarstvu koje je PIK-ova osnovna djelatnost.
- PIK je bio dobra tvrtka dok nismo ušli u EU. Nisu iskoristili mogućnost da se počnu prilagođavati Europi, PIK je to zanemario. Svoje probleme rješavao je prodajom imovine i jedino je tako PIK bio živ. Neki dijelovi, kao mljekara, radili su gubitke, a neki dijelovi, kao pekara, bili su pozitivni. Minuse mljekare izvlačila je pašta i pekara. Kad gledamo samo mljekaru, u 10 godina napravila je 53 milijuna kuna gubitka. Za mene, tu nije bilo puno prostora za razmišljanje. Pokušali smo što smo mogli, ali nije išlo - govori.
Tvrtka je prošlu godinu završila sa 19 milijuna kuna gubitka koji će do kraja 2022. biti smanjeni prodajom Tonke, a sva prodaja nekretnina u koju se PIK upustio, prema Pastorčićevim riječima, namijenjena je isključivo smanjenju duga, odnosno novac se vraća u tvrtku.
- Kad sam 2019. preuzeo dužnost člana Uprave, dug po kreditima bankama bio je 43 milijuna kuna. Danas je 23 milijuna kuna. Dug prema dobavljačima bio je 25 milijuna kuna, danas je sedam milijuna. Sve što je prodano otišlo je u tvrtku i na vraćanje 20 milijuna kuna kredita i plaćanje dobavljača. Prodavalo se samo ono što nije bilo u funkciji. To je bila jedina mogućnost da koliko-toliko budemo iznad vode, zdrava tvrtka. A ja nisam digao ni kune kredita. To su sve krediti koje smo zatekli. Sredilo se stanje prema dobavljačima, prema bankama, skinute su hipoteke - objašnjava Gino Pastorčić.
Što se selidbe na Kukuljanovo tiče, Pastorčić kaže da je sasvim normalno da se sva industrija seli iz grada.
- Gradnjom art kvarta Benčić, naš je kompleks dospio u zonu kulture. On više nije adekvatan za proizvodnju pašte. Nemamo kupca, nema zainteresiranih, što ne znači da ih neće biti. Ali, zasad nemamo rješenje za ovaj prostor. Mljekara je prodana Auto Hrvatskoj, za tehnički pregled, gdje će oni pokušati spojiti naše dvije parcele i objediniti cijeli prostor. Ta zona na Škurinjama se mijenja, a mljekara je tamo bila još u vrijeme Italije.
Što se Vežice tiče, imamo dogovor s jednom velikom trgovačkom kućom o zamjeni prostora, hala za halu. Time dobivamo novu halu na Kukuljanovu na puno više kvadrata, gdje će proizvodnja biti učinkovitije posložena i kapaciteti znatno veći, a oni dobivaju mogućnost gradnje Trgovačkog centra. Pekarstvo ima budućnost, prostora za rast ima, nedostaje nam radne snage, ali vjerujem da će se i to, kad krenemo s novim pogonima, posložiti - kaže Gino Pastorčić.
O PIK-ovim trgovinama Pastorčić kaže da zatvaraju one za koje smatraju da nema načina za pozitivno poslovanje.