Anka Mekinić jedna je od tridesetak žena koje peku soparnik, tradicionalno jelo Poljica koje je ušlo i na listu zaštićenih kulturnih dobara RH. Težačko je to jelo, uz koje se lako zalomi nekoliko bukara vina.
Poljica su u Dalmaciji između Splita, Sinja i Omiša. Nije to jedno jedincato selo, već prostran kraj od 20 taman na broju sela. Nije misto uskupno, na velikon je rastrku. Nika se sela opružila uz primorje, nika zavukla pod stranu, nika se zaklonila u zavitrice, a nika se ispela na brižuljke ili rasijala po uvalan i pridolin sve komšiluke ili malice.”
Ovim riječima, na početku prošlog stoljeća u knjizi “Poljica, narodni život i običaji”, legendarni skupljač narodnih običaja i predanja don Frano Ivanišević opisao je položaj Poljičke republike. To administrativno područje pod samoupravom puka Poljičke republike svoju je samostalnost baštinilo od 13. stoljeća do okupacije Napoleonove vojske početkom 19. stoljeća.
Danas, na početku 21. stoljeća, Poljička je republika još uvijek živa, ima svog kneza koji još uvijek vlada tim živopisnim područjem ugniježdenom između obronaka Mosora i Bračkog kanala i kao u nekom krvotoku ispresjecanog rijekama Žrbovnicom i Cetinom. Dugogodišnji veliki poljički knez Petar Rodić s Društvom Poljičana Sv. Jure prošle je godine u pismohranu Poljičke republike dodao još jedan važan datum. Soparnik (soparnjak, uljenak, zeljanik), tradicionalno jelo Poljičke republike, postao je prvo jelo koje uvedeno na listu zaštićenih kulturnih dobara RH.
– Zaštićeno geografsko porijeklo ovog autohtonog proizvoda Dalmatinske zagore tek je početak brendiranja soparnika i već smo podnijeli zahtjev za zaštitu UNESCO-a – obavještava nas knez Petar dok u zaseoku Gati kušamo netom pripremljeni soparnik koji nam je umijesila Anka Mekinić. Anka je jedna od tridesetak žena koje peku soparnik i od njega u ova teška vremena dopunjavaju siromašni umirovljenički kućni proračun.
A soparnika, da ga nema, netko bi ga u recesiji sigurno već izmislio. Čak mu se i ime diči time koliko je “suhoparan” ili postan – sastoji se tek od brašna, vode, ulja, soli, blitve, kapule i češnjaka. Sirotinjska hrana, poput pizze ili komiške pogače. Vješte Ankine ruke i njene zanimljive upute u času su nam pokazale kako se soparnik spravlja.
– Sve je počelo tako da smo mi žene pekle soparnike za fešte pa su ljudi počeli naručivati. Ja i prijateljica odlučile smo otići na Pazar prodati soparnika što je ostalo, i sve je tako krenulo. Nikad se kući nisam vratila s jednom neprodanom fetom soparnika, a kada su velike fešte, pečem ih i do 35 komada. Dignem se ujutro oko dva, naložin komin i peci. Ovo je težački kruv, teško će koja mlađa žena bit za ovo zainteresirana iako veliki prodajem za 200 kuna, a mali za 100 – priča nam Anka dok skakuće oko komina. Mužu Dušanu, svjetskom putniku, jedini je posao skupljanje drva za komin i točenje vina u očekivanju soparnika.
Knez Petar objašnjava nam kako su svi dijelovi soparnika prošli rigorozne testove i analize nadležnih službi, a nutricionisti su zaključili da je soparnik po svom sastavu idealan obrok. Zato ga žele i plasirati izvan Dalmacije, a da bi u tome uspjeli, osoposobljavaju pogon za pakiranje i animiraju žene da se uključe u cijeli projekt.
Najvažnija će biti zajednička receptura jer sada se po soparniku vidi u kojem je dijelu Poljičke republike napravljen. U Donjim Poljicima, gdje ima više blitve, ne žale staviti više blitve, u Gornjima je bolje ulje pa ga se više stavlja, u Srednjima je sve nekako podjednako. Ako je neka fešta, slobodno se može po vrhu naribati dobrog sira, a nije zabranjeno da se između feta zalomi i pokoji komadić odličnog pršuta pa sirotinjsko jelo brzo postane luksuz.
Što se nas tiče, kao i za svaku vlašku spizu napravljenu na otvorenom kominu, uz dobru družinu, dovoljno je nekoliko dobrih bukara vina. Topli soparnik dolazi na stol, Anka ga prelijeva, natapa maslinovim uljem i posipa češnjakom i peršinom. Dodijeljen nam je počasni prvi romboid iz sredine. Držimo ga u ruci. Miris je opak. Zagrižena hrskava gornja kora opasno klizi po blitvi i ako na vrijeme ne stisnete donju mekanu koru sočni zalogaj mogao bi vam se rasuti na dlan. Zvuči poznato?
Detaljne upute za pravljenje soparnika pronađite ovdje