Dok smo šetali Zadrom, bez nekog posebnog plana i cilja, naletjeli smo na nešto što će nam kroz nekoliko trenutaka postati jedna od najzanimljivijih grickalica koje smo susreli. Nije nam bila nimalo poznata, štoviše, samo smo se pogledali i pokušali u trenutku shvatiti o čemu se zapravo radi.
Dok smo tako zbunjeno promatrali, kraj nas je stala jedna gospođa, bez puno razmišljanja uzela mjericu koja košta tek dva eura i kroz iskren, gotovo mladenački smijeh rekla kako ju je je učijak - glavni akter naše priče vratio ravno u djetinjstvo. U tom trenutku sve nam je postalo jasno, ako nešto može izazvati takvu reakciju, jednostavno moramo probati.
Nije trebalo dugo da priđemo štandu i upoznamo barba Gorana Pavića, čovjeka koji stoji iza ove zanimljive priče. Odmah nam je, onako opušteno i s osmijehom, počeo objašnjavati kako je ova grickalica zapravo dobila ime.
U Pašmanu ga zovu bučijak, u Sukošanu lučijak, u Bibinjama počijak, u Galovcu vučijak… a onda je, kako nam je rekao, on samo izbacio prvo slovo, da svi lakše shvate, i tako je nastao učijak.
Nekada se prodavao na tržnici, a djeca bi ga grickala sjedeći po zidićima dok su majke bile u “spizi”. Bio je to okus djetinjstva koji je trajao sve do kraja osamdesetih, kada je polako nestao sa štandova. I baš kad se činilo da je otišao u zaborav, Goran ga je odlučio vratiti, po staroj recepturi, s puno strpljenja i volje.
Danas ljudi prolaze i zastanu, prisjete se nekih jednostavnijih vremena. A oni koji ga prvi put probaju, kao i mi, ostanu ugodno iznenađeni. Kako kaže Goran, riječ je o zdravoj grickalici bez šećera koja je ponovno pronašla svoje mjesto među ljudima u Dalmaciji.
Učijak se radi od grahorice, biljke najsličnije bobu, ali vrlo gorke dok je sirova. Zato cijeli proces traži vrijeme. Prvo se tri dana namače u vodi da nabubri, zatim se kratko kuha, a onda opet ide u more. Tamo stoji još nekoliko dana, najčešće između tri i pet, ovisno o tome želi li se postići jači ili blaži okus.
Upravo mu to namakanje u moru daje onu posebnu, blago slankastu notu zbog koje ga je teško prestati jesti. Kaže Goran da je još bolji kada se makne opna i to smo, naravno, zapamtili.
Na kraju smo uzeli svoju mjericu i uputili se na piće, znatiželjni kakav će biti. I stvarno, učijak je nešto između kukuruza i graha, pomalo podsjeća i na kikiriki, ali mekši i zanimljiviji. Svakim zalogajem sve je bolji… i baš kao i sve dobre grickalice, potpuno zarazan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....