I kona američke kulture, Zea mays, kako glasi latinski naziv za kukuruz, danas je poznat u cijelom svijetu. Potječe iz Meksika ili centralne Amerike, a dokazi o pripremi jela s omiljenim žutim zrnjem stari su više od 9000 godina. Zanimljivo je da su Indijanci u svojim jelima kukuruzu uvijek dodavali pepeo. Dugo se vjerovalo da su to činili iz ritualnih razloga u uvjerenju da će ih to učiniti zdravijima. No, istraživanja su pokazala da su bili u pravu: naime, kukuruz sadrži vitamin B3 koji naš organizam ne može iskoristiti. Izgaranjem drveta nastaje pepeo koji sadrži male količine vapna, a ono pak pomaže u oslobađanju i iskorištavanju tog vitamina. Nažalost, kad su ga u Europu donijeli španjolski i portugalski istraživači, ignoriran je ovaj ritual, što je dovelo do pomanjkanja vitamina B3 i pojave bolesti - pelagre. U njemu, zahvaljujući dubokom zamrzavanju i konzerviranom obliku, možemo uživati tijekom cijele godine, ali najveći je gušt sada, kad ga se na tržnicama kupuje u klipovima. Obiluje prehrambenim vlaknima koja snižavaju povišene razine kolesterola, folnom kiselinom koja čuva krvožilni sustav, vitaminom B1 te ugljikohidratima koji nam daju brzo raspoloživu energiju. Želite li uživati u zrnima koja će uvijek biti "pod zub", odnosno malo tvrđa, tada nabavite stare sorte koje se moraju i dulje kuhati, ili pak kukuruz šećerac, mekanog i sočnog zrnja. Želite li prije pripreme (za variva ili polpete) osloboditi zrnje, ogulite klipove, postavite ih okomito na dasku i oštrim nožem povlačeći prema dolje režite uz klip. Možete ga odmah upotrijebiti ili zamrznuti za kasnije.
Kremasta juha od kukuruza
Polpete od kukuruza
Varivo od kukuruza
