O njihovom su podrijetlu ispričane brojne priče, a mi ih pak volimo upravo zato što spajaju ono najbolje u samo jednom slatkom zalogaju - sočan biskvit, čokoladnu kremu, osvježavajući džem i omiljeni kokos. Kada je u pitanju priprema, lamingtons se od klasičnih domaćih čupavaca razlikuju tek u nijansama. Između ostalog, biskvit za lamingtons se, kada je gotov, reže na pola i puni džemom ili kremom po izboru. Najčešće je u pitanju džem od malina ili jagoda, no u obzir dolaze i druge varijante. Svakako je dobro spomenuti i kako originalni recept ne sadrži džem te se on počeo dodavati tek kasnije, no pitate li nas, s dodatkom voćnog namaza po želji ova slastica postaje još malo bogatija i slasnija.
Nakon što se narežu na kocke željenih dimenzija, lamingtons se umaču u kremu od čokolade, a zatim prekrivaju kokosom. Ponegdje se može pronaći i varijanta s kremom od bijele čokolade.
Baš poput samih komponenti, zanimljiva je i povijest ovog kolača. Lamingtons su danas svakako jedna od omiljenih slastica Australaca, no malo je poznato kako je ovaj kolač zapravo izmišljen na Novom Zelandu. Iako se oduvijek vjerovalo kako se lamingtons prvi puta spominju oko 1902. godine te kako su naziv dobili po Lordu Lamingtonu, prije sedam godina The Guardian je objavio kako je provedeno istraživanje koje je potvrdilo kako je ovaj kolač prvotno nosio naziv Wellington te kako se prvi puta pojavljuje na slici "Summer Pantry" umjetnika JR Smythea iz 1888. godine. U priču je i dalje upleten Lord Lamington koji je 1895. posjetio Wellington i zaljubio se u tamošnji slatkiš s kokosom. Jedna od priča govori kako su stanovnici Wellingtona bili toliko počašćeni njegovim oduševljenjem da su odmah preimenovali kolač u lamington, dok druga govori kako je Lamington po povratku u Australiju odmah zahtijevao da se napravi kolač po uzoru na onaj koji je isprobao pa je tako isti dobio ime po samom Lordu Lamingtonu.
Postoji i nekoliko australskih varijanti priče. Najpopularnija je ona koja govori kako je kuharu Lorda Lamingtona biskvit slučajno upao u čokoladnu kremu, a kasnije je shvatio i kako puno bolji okus dobiva uvalja li ga u kokos. Druga varijanta govori kako je Lamingtonov kuhar brzinski morao smisliti slasticu za iznenadne goste pa je tako nastao kolač s kokosom i čokoladom koji je instantno oduševio sve okupljene. Zanimljivo je dodati i kako, unatoč popularnom mišljenju da ih je Lamington obožavao, on navodno uopće nije volio ovu slasticu i australske čupavce nazivao je pufastim, vunenim biskvitima.
Ne obazirući se na brojne priče o podrijetlu i načinu na koji je nastao, Australci ga i dalje smatraju svojim pa tako svake godine 21. srpnja obilježavaju Dan lamingtona. Bez obzira na to u koju priču vjerovali, jesu li lamingtons zbilja toliko dobri, uvjerit ćete se samo upustite li se u pripremu. Kako bismo vam olakšali cijelu stvar, u nastavku donosimo detaljan recept.
Trebat će vam:
125 g maslaca
250 g šećera
3 jaja
250 g brašna
3 žlice mlijeka
Prstohvat soli
Za čokoladni preljev:
80 g maslaca
250 ml mlijeka
50 g kakaa u prahu
400 g šećera u prahu
Priprema:
Pećnicu zagrijte na 200 stupnjeva. U većoj posudi najprije izmiksajte omekšali maslac i šećer. Miksajte dok ne poprime svjetliju boju i postaju prozračni. Dodajte jedno po jedno jaje i nastavite miksati. Dodajte mlijeko, a zatim i prstohvat soli te brašno. Sve dobro promiješajte. Posudu u kojoj ćete peći biskvit najprije premažite maslacem, a zatim je po potrebi obložite papirom za pečenje. Pecite oko 25 minuta dok biskvit ne poprimi zlatnu boju. Pustite da se ohladi. Kada se ohladio, prerežite ga na pola i premažite džemom u debljem sloju. Ponovno preklopite i stavite u hladnjak na hlađenje. Za to vrijeme napravite čokoladni preljev. U posudi pomiješajte otopljeni maslac i mlijeko. U posebnoj posudi pomiješajte kakao u prahu i šećer u prahu pa tu mješavinu postepeno dodajte maslacu i mlijeko. Preljev je gotov tek kad nema nikakvih grudica. Biskvit narežite na kocke i umačite u čokoladnu kremu, a zatim uvaljajte u kokos. Pustite da se stisne i poslužite.
