Iako su nam danas putovanja otežana, u našim se domovima od pamtivijeka skriva „prijevoznik” koji nas uvijek odvede na zanimljiva putovanja. U njemu mašta ne poznaje granice, a kreativnost i sloboda glavni su alati.
Naravno, riječ je o kuhinji.
Ova sigurna luka svakog doma, iz koje se često šire zamamni mirisi, omogućava nam da barem gastronomski zavirimo u daleke zemlje. Korak u nepoznato još je lakši kada u kuhinji imate skriveni adut u obliku Fant mješavina za pripremu jela koji smanjuje duljinu pripreme obroka i garantira savršen okus. Kako bi osvojili kulinarski svijet s novim Fant okusima krenuli smo na put u daleku Rusiju i Meksiko, egzotičnu Aziju te uvijek privlačnu Španjolsku.
Od goveđeg stroganoffa preko tortilja i chilli con carnea pa sve do woka i Paelle, istražili smo gastro tajne ovih zemalja. Istražiti svijet FANTastičnih okusa do 3. lipnja možete i vi, a sve što trebate napraviti je zavrtjeti virtualni globus, povezati Fant sa zemljom koju dobijete, podijeliti tajnu svog savršenog jela, imenovati tu gastrodeliciju, a one najbolje očekuje električni hibridni bicikl ili putni kofer pun Podravka proizvoda. Dozvolite da vas inspiriramo za sljedeće okusno putovanje oko svijeta:
Španjolska – zemlja Paelle
Rimljani su, za vrijeme carstva, vladali područjem Španjolske, a njihov utjecaj je ostao vidljiv i na gastronomiji. Svježe namirnice, obilne porcije, punina okusa te brza i jednostavna priprema glavne su smjernice kuhinje ove mediteranske zemlje. Tih pravila Španjolci se drže i u pripremi nekih od svojih najpoznatijih jela poput Churrosa, Chorizo kobasica, Tortille Espanola, Gazpachoa, Croquetasa, Pistoa, ali i kraljice svoje kuhinje – Paelle za kojom žudi svaki turist. Poput velikog broja najpoznatijih jela španjolske gastronomije, ovaj “rižoto” nastao je u ruralnim dijelovima Valencije kao skromno jelo poljoprivrednika. Bez recepta i puno filozofije, seljaci su u lonac dodavali sastojke koji su im, ovisno o godišnjem dobu, bili na raspolaganju. Rajčica, grašak, mahunarke, zečetina, puževi i neizostavna riža – samo su neki od sastojaka koji bi se u velikim loncima krčkali na poljima.
S vremenom Paella se iz sela preselila u gradove diljem Španjolske da bi u konačnici postala tradicionalno jelo ove zemlje. Iako je i dalje najpoznatija originalna varijanta iz Valencije, kroz godine, Paella je poprimila različite oblike. Tako danas u Španjolskoj možemo pronaći mesnu, riblju, Paellu od morskih plodova, miks mesa i morskih plodova, crnu Paellu od sipe i hobotnice, bijelu sa šunkom i lososom, Paellu od jastoga ili vegetarijansku. No, bez obzira na to o kojoj je varijanti riječ, neizostavni dio ovog jela je riža koja mu daje puninu. Prema tradicionalnim receptima Paella se radi od španjolskih riža iz Valencije poput bahíe, senie i bombe koje lako upijaju tekućinu, ostaju kompaktnog zrna te se teže prekuhaju.
Meksiko – zemlja pikantnih umaka, šarenih boja i tortilje
Meksiko je domovina chilija, kukuruza i mahunarki koja danas na tanjuru spaja tradiciju autohtonih Indijanaca i španjolskih konkvistadora. Šarenilo boja i pikantnost jela glavna su obilježja meksičke kuhinje koja se proširila diljem planete zahvaljujući bazi – tortiljama.
Tortilje postoje tisućama godina. Legenda Maja kaže da je prva tortilja bila dar. Kako priča ide, seljak je miješanjem vode i kukuruznog brašna stvorio tortilju kao poklon svom gladnom kralju prije više od 12.000 godina. Pržene, pečene, kukuruzne, pšenične, hrskave ili mekane, bezbroj je varijanti pripreme ovog tijesta. Najpoznatija je svakako pšenična Burrito tortilja. Lokalno stanovništvo često ju puni mesom, povrćem, sirom, rižom i umacima te ju potom savija u obliku valjka. S druge strane, najbliži rođak ovakve tortilje je Chimichanga, pržena u dubokom ulju i poslužena s guacamoleom, salsom ili nekim drugim umakom na bazi kiselog vrhnja. Kukuruzna, zapečena varijanta je Enchilada. Punjena različitim nadjevima po želji, složena u posudu, prelivena umakom i potom zapečena u pećnici. Ovakva tortilja može se ispeći i na tavi, ali tada je Španjolci zovu Flautas.
Tu su još i manje varijante poput nachosa koji se najčešće jedu kao čips, Tacosa i Taquita, odnosno malih Tacosa pečenih u dubokom ulju. Kao prilog jelima često se poslužuje Tostada, tostirana tortilja koja se radi od starih i odstajalih tortilja. Potpuno drugačiji oblik posluživanja i slaganja ima Quesadilla. Riječ je o tortilji koja se ne rola već slaže u slojeve između kojih ide nadjev i sir te se potom reže u trokute.
Bez obzira na to koju varijantu odabrali, ovo lagano i ukusno jelo svakako će osvojiti i najistančanija nepca zbog čega vam mi donosimo recept za Eschiladu zapečenu u pećnici pripremljenu s ukusnim Fant tortilja dodatkom jelima.
Meksiko - ljuto i pikantno na meksički način
Još je jedno poznato jelo u ostatak svijeta pristiglo iz Meksika. Ljuto, pikantno, mesnato s puno graha - Chilli con carna, što u prijevodu znači čili s mesom. Prema legendama ovo jelo iako se pripisuje Meksikancima, nije nastalo u toj zemlji, nego u Teksasu u SAD-u. Postoji nekoliko priča o tome kako je jelo nastalo. Ona najpoznatija datira još iz 1880-ih godina kada su se u San Antoniju pojavile Latinoamerikanke. Zbog svog čili variva kojeg su prodavale na ulici tamošnji stanovnici prozvali su ih “Kraljicama čilija”. Tada je to bilo obično varivo napravljeno od sušenih čili papričicama koje su žene donesle iz Meksika, graha i goveđeg mesa. S vremenom su nastale i druge verzije tako da se danas može pronaći i chili sin carne (vegetarijanski), chilli verde (svinjetina sa zelenim čili papričicama), white chili (bijeli grah s puretinom ili piletinom).
Azija – domovina omiljenog woka
I dok je u većini zemalja hrana samo “pogonsko gorivo” za tijelo u kojem smo naučili uživati, u egzotičnoj Aziji ona je ujedno i “hrana za dušu”. Bez obzira volite li ili ne jake okuse Kine, Japana, Koreje, Tajlanda te ostalih zemalja dalekog istoka, način na koji se ovaj narod odnosi prema hrani neće vas ostaviti ravnodušnima. Prije svega, azijska kuhinja je iznimno zdrava, nutritivno bogata i lagana jer sadrži puno povrća, voća, ribe i riže, odnosno rižinih rezanaca. Osim što paze na nutritivne vrijednosti hrane koju unose u sebe, Kinezi, primjerice, nikada ne jedu “s nogu” ili kasno navečer. Glavni obrok im je kasni ručak ili večera u 18 sati koji uvijek jedu u društvu.
Proljetne rolice, riblje juhe, slatko kisele kombinacije, pekinška patka, pohani sladoled – samo su neki od jela ovog egzotičnog kontinenta u kojima danas uživa cijeli svijet. No, definitivni pobjednik azijske kuhinje svakako je wok. Radi se o dubokoj tavi u kojoj se hrana peče na visokoj temperaturi kako bi u sebi zadržala sve hranjive sastojke. U njoj se može naći sve od mesa, ribe, do voća i povrća koje u ukusan obrok spajaju različiti umaci i začini.
Rusija – zemlja variva i kaša
Kaša je njihova majka, a raženi kruh otac - rečenica je kojom Rusi često opisuju svoju kuhinju koja datira još iz 10. stoljeća. Iako na spomen Rusije mnogi neće razmišljati o hrani nego više o piću, ova se zemlja ima s čim pohvaliti. Ovisno o zemljopisnom području na kojem se nalazite, rusku kuhinju krase različita jela od ribe, divljači, gljiva i kobiljeg mlijeka na kojem je ovaj narod svojevremeno živio. Jednostavna, s malo sastojaka Rusija je u svijetu poznata po različitim kašama, juhama, varivima, gulašima, zapečenim složencima i “kavijarima” od povrća, a najpoznatije jelo među njima je umak pod nazivom goveđi Stroganoff. Ovaj klasik svoje korijene vuče iz 19. stoljeća, a ime je dobilo po grofu Alexanderu Sergeyevichu stroganoffu koji je u njemu uživao. Koliko je svijet zaluđen ovim jelom pokazuje i činjenica da je 2017. godine bio najpretraživaniji recept na internetu. Prema originalnom receptu Stroganoff se radi s dinstanim goveđim mesom i gljivama u umaku od kiseloga vrhnja. Danas postoji više varijanti ovog jela pa se u njegovoj pripremi koristi junetina, svinjetina, piletina i divljač. Mi vam u nastavku teksta donosimo originalni recept goveđeg Stroganoffa koji će uz Fant Beef Stroganoff svaki put ispasti savršen.
