Rijetko koja druga juha može se mjeriti s onom bistrom. Obožavamo pileću, goveđu i povrtnu, radimo je od dugo i sporo kuhanog mesa i povrća, a na kraju završavamo omiljenim oblikom tjestenine. No, osim one unaprijed pripremljene i sušene, često se koristimo i starim receptom za cancarele.
Ovu vrstu tjestenine u juhe su oduvijek dodavale naše bake, posebice none iz Dalmacije, tvrdeći da je manistra s cancarelama pravo dalmatinsko jelo. No, ono što se u Dalmaciji naziva cancarelama,u unutrašnjosti zemlje nosi nazive kapanci, uljevuše ili ljevanci, a u Italiji zanzarelle ili zanzarele.
Cancarele se rade od smjese jaja, brašna i malo mlake vode, ulijevaju se u juhu i jednostavno kuhaju. Ponegdje se smjesi može dodati i ribani sir, no takav je recept popularniji u Italiji nego kod nas.
Recept koji smo pronašli na Slobodnoj Dalmaciji nalaže da se jedno ili dva jaja najprije dobro umute, a zatim im se dodaju 2-3 žlice brašna. U slučaju da je smjesa pregusta, dodaje se malo mlake vode. Smjesa se posoli i dobro pomiješa, a tekstura joj mora biti takva da lako klizi sa žlice i polako se spušta u juhu.
U nekim od recepata navedeno je i kako će cancarele, pa i sama juha, biti još bolji ako smjesa odstoji sat vremena. U receptima je navedeno i kako je smjesu najbolje vilicom ili žlicom spuštati s visine kako bi cancarele bile tanke i duge. Dobro je dodati i kako, dok se cancarele kuhaju, juhu nije potrebno miješati te kako je ova vrsta tjestenine gotova za 2 do 3 minute nakon što ispliva na površinu.