Za razliku od običnog brudeta koji je s trona slova “b” izbacila buzara, neretvanski je poseban jer se radi od žaba i riječnih jegulja. Tradicionalno su se lovile tisućljećima, ali žabe su danas zaštićene poput ličkog medvjeda, tako da u većini slučajeva ne jedete one s Neretve i tako bi se jelo moglo zvati vijetnamski brudet. Međutim, unatoč porijeklu ključne namirnice, receptura koja se prenosila generacijama sačuvala se do danas i osim riječnih životinja uključuje - rajčice, luk, peršin i maslinovo ulje, a ako su sastojci dobri, nema puno toga što u pripremi može poći po krivu.
Svojevremeno smo radeći reportažu s ušća Neretve, upoznali ljude koji žive u skladu s prirodom i običajima pokušavajući održati tradiciju. Veljko Bebić i Željka Kaleb, tom su nas prilikom otkrili tajne izrade neretvanskog brudeta.
"U širu teću na mješavinu maslinovog i "bilog" ulja ubacuje krupnije nasjeckanu kapulu, list lovora, suhu crvenu papriku narezanu na dva, tri komada - bez nje, kaže, nema dobrog brudeta. Uvijek je ima uz sebe - nanizana u vijenac, visi mu čak i iznad volana u autu. A dobro je dodati i zelenu papriku od iste sorte. Potom dodaje konšervu, domaću ugušćenu rajčicu, i sve to na vatri još zajedno miješa. Dodaje ostatak zadroba - peršin i kopar, te sve zalije vodom. Nakon 10 minuta, kad sve dobro uvrije, stavlja ribu. Najbolje je kad je brudet s ribom u jednome sloju. Ribu treba slagati prema tvrdoći, pa jegulja ili, u ovom slučaju, oborita riba, uvijek ide puno prije cipla kojem treba kraće vrijeme da se skuha, a žabe bi išle zadnje. Kad riba provre, dodaje kvasinu - nju, naime, ne treba dodati prerano da riba ne "protrne" (otvrdne) pa se ne može dobro skuhati. Brudet se, također, ne smije kuhati poklopljen, da se kondenzirana para s poklopca ne bi vraćala u brudet pa se ne bi mogao ugustiti."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....