U šikarama zemalja sjeverne Europe i Sibira ribiz raste samoniklo, a u prve europske vrtove je, kako je napisao poznati prirodoslovac Hieronymus Bock, posađen 1539. godine. Najprije kao ukras, a vrlo se brzo počeo upotrebljavati kod pripremanja jela. Uglavnom, crveni ribiz, izrazito kiselkasto voće, odličan je izvor vitamina C, karotina (otuda potječe njegova crvena boja) te vitamina K, koji je odgovoran za zdravlje kostiju i kardiovaskularnog sustava, pa bi bilo dobro iskoristiti trenutak kada su ga pune tržnice i jesti ga u većim količinama. Istina, mnogi ga ne vole jer im je prekiseo (ali zato postoji šećer ili neki drugi, zdraviji zaslađivači), a neki se pak žale na koštice, koje možete odstraniti ako voće usitnite štapnim mikserom, pa sok iscijedite kroz čistu krpu gustog tkanja (bobice ćete lakše odvojiti od peteljki tako da u jednu ruku primite vrh peteljke, a bobice “skidate” vilicom). Kako god ga unosili organizam, pružit će okrjepu! Zbog svoje kiseline ribiz se ne upotrebljava samo za pripremu slatkih jela, nego se poslužuje i kao umak ili pire uz slana jela (u izmiksani ribiz dodajte malo hrena i soli). Vrlo se često od ribiza rade i pekmezi i želei, a uspijete li nabaviti vinski kvasac, od ribiza možete napraviti i ružičasto, srednje jako vino. Ili, jednostavno, da se napravite važni pred prijateljima, sladoled od vanilije prelijte coulisom - ribiz i šećer usitnjavajte u sjeckalici dok ne dobijete glatku smjesu, procijedite, dodajte malo narančina soka u kojem ste razmutili kukuruznog škroba i zagrijavajte, pa pustite da se ohladi.
Cheesecake od ribizla
"Nice-cream" od ribiza i ruže
Panna cotta od mente s ribizlom
