Međutim, zbog lijepih cvjetova i atraktivnih plodova dugo su ga uzgajali kao ukrasno bilje, vjerujući da su plodovi otrovni, da njihovo konzumiranje uzrokuje ludilo, epilepsiju i groznicu. Predsjednik Amerike, Thomas Jefferson, inače pasionirani vrtlar, donio ga je početkom 18. stoljeća u Sjedinjene Američke Države, ali tek nakon masovnog naseljavanja Kineza i Talijana u Ameriku postaje nezaobilazno ljetno povrće za razna jela. Udomaćio se u musakama, bez njega nema ajvara, tradicionalne talijanske parmigiane, no nisu svi njegovi ljubitelji, i to upravo zbog pikantnog, pomalo gorkastog okusa i spužvaste teksture. Postoji mnogo vrsta patlidžana: najčešći su tamnoljubičasti, bucmasti, ali postoje i duguljaste sorte, okrugle sorte malih dimenzija, bijele... Dobro je znati da su manje sorte najčešće slađe i zbog toga pristaju uz jela s krumpirom, dok su veće bolje za pečenje ili namaze. Kad ih kupujete, odaberite plodove čvrste, zategnute kože, a najbolje ih je nakon kupnje držati u hladnjaku. Ako ih pržite, vodite računa da su poput spužve pa će upiti vrlo mnogo masnoće, stoga ih je dobro uvaljati u mrvice ili premazati jajima da se stvori barijera.
Namaz od patlidžana i rajčica
Janjetina s patlidžanima i rajčicom
Patlidžani punjeni kvinojom i pinjolima
