Na natkrivenoj, prozračnoj terasi ovog popularnog mjesta za ručak na zagrebačkom Prisavlju u 13 sati za radnog dana lako smo našli stol za dvoje iako nismo rezervirali. Samo pola sata poslije, terasa je već bila ugodno popunjena gostima s rezervacijom i bez nje. Dan je bio vruć, ali baš nitko nije poželio ručati unutra - uz hlad okolnih stabala, ugodan ljetni povjetarac i par diskretnih ventilatora pod montažnim krovom, osjećali smo se barem blagoslovljenim, ako ne i spašenim.
Već prvi pogled na meni jasno nam je dao na znanje da je i Balon na početku drugog ljeta u sjeni korone doživio stanovite redukcije - ponuda jela nije velika, ali je vrlo odmjerena, štoviše elegantna.
Da se nismo upravo sklonili od žege, vjerojatno bismo naručili neku od dvije juhe: od rajčice, koja je uvijek dobar test kuharove vještine i stila, ili možda ipak onu od volovskog repa. Ovako, odlučili smo se za gazpacho, koji su nam preporučili iako nije bio na jelovniku, i tatarski od tune.
Kad smo se izjasnili o vinu kakvo bismo rado pili, vrlo profesionalan mladi konobar, očito s velikim iskustvom (poslije smo saznali da je ipak malo stariji nego što izgleda i da je prije nedavnog preseljenja u Zagreb godinama radio u dubrovačkom Gil'su odnosno 360), sugerirao nam je Zlataricu, bijelo vino od istoimene autohtone sorte iz dalmatinskog zaleđa, vrgoračkog vinara Pilača. Hvala mu na preporuci, bilo je izvrsno. Uostalom, na tu nas je sortu već bio upozorio kolega Saša Špiranec, kolumnist Dobre hrane, naš vodeći vinski kritičar.
Gazpacho je poslužen s aromatiziranim krutonima, komadićima sušene rajčice, sitno sjeckanim krastavcem, ukiseljenom lučicom i zelenim pestom. Jako finoj, osvježavajućoj hladnoj juhi nedostajalo je samo malo pikantnosti, ali tim osobnim preferencijama lako smo udovoljili s dva-tri okretaja mlinca za papar.
Tartar je bio slastan, poslužen s točkicama gela od marakuje i plodovima kapara koji su svježoj tunjevini dali voćnu slatko-kiselu notu. Nažalost, bio je nedovoljno hladan. Kod klasičnog tatarskog bifteka, ta nam temperatura ne bi smetala, dapače, no ovo smo morsko osvježenje ipak poželjeli posluženo dva ili tri stupnja hladnije.
Topla smo predjela preskočili i odllučili se za dva različita glavna jela: sous vide hobotnicu s kremom od graška i julienne povrćem te janjeći ragu i raviole sa skutom.
Hobotnica je bila izvrsna, okus joj je bio bogat i vrlo istaknut, a meso joj se topilo u ustima - ali to je vrlina te praktične kulinarske tehnike koju je možda nemoguće pobijediti. Došla je u tanjuru s pireom od graška, julienne povrćem i umakom od garam masale koji je jelu dao pomalo egzotičan karakter.
Janjeći ragu bio je također jako dobar. Šugo je bio ugodno cimetan, a meso, nasjeckano na manje komadiće, perfektno skuhano. Na raguu su servirana četiri lijepa zapečena raviola punjena skutom. Budući da su očito domaće izrade i svježi, bilo bi nam draže da su samo kuhani - ostali bi mekani, svilenkaste teksture, a ovako im je naknadna termička obrada donijela malo žilavosti. Izvrstan janjeći ragu popratio je, opet po preporuci konobara, Josićev Cuvee Ciconia Nigra 2019. Bila je dirljiva ta komunikacija: prvo nam je uz to jelo kanio preporučiti crni pinot, a onda, kad ga je kušao, predomislio se i preporučio drugo vino, koje po njegovu mišljenju bolje ide uz to jelo. I imao je pravo: vino koje inače ne bismo naručili zasebno, uz ovo je jelo jako dobro funkcioniralo.
Između četiri deserta odabrali smo, logično, svježi sezonski - kolač s jagodama. Bio je stvarno jako dobar, nimalo presladak, iako ne ono što smo očekivali. Svježe je jagode, naime, nosio ozbiljan, gust tamni čokoladni biskvit s crumbleom, a povrh svega bila je svježa, blago kiselkasta sifon krema kojoj je jedina mana bila kao i ona tuna-tartara: dva ili tri stupnja pretopla.
Budući da u Balonu očito znaju kuhati, nadamo se da su taj dan imali, kao i mnogi od nas, problema sa svladavanjem visokih temperatura. Uz izvrstan servis, vrlo profesionalno, nenametljivo i ugodno osoblje i, naposljetku, talentiranog kuhara, Balon se ni u ova nezahvalna vremena ne bi trebao brinuti o svojoj budućnosti. Riječ je o restoranu nedaleko od centra grada u kojem se osjećate kao da ste kilometrima daleko od svakodnevnih briga i, zapravo, umjesto na poslovni sastanak, usred radnog tjedna idete na partiju tenisa.
Balon
Prisavlje 2, Zagreb
Hrana: 8/10
Ambijent: 7/10
Usluga: 9/10
Vrijednost za novac: 8/10