Zagreb je još uvijek prilično prazan i takav će ostati do sljedećeg tjedna, kad će se mnogi restorani vratiti s kolektivnog godišnjeg. Dotad je dosta teško pronaći dobar restoran koji je otvoren, mada su nakon praznika Velika Gospe restorani počeli s radom. Mi smo imali nekoliko opcija, i na kraju se odlučili posjetiti restoran Baltazar na Kaptolu.
Baltazar je izuzetno prostran restoran, s oko 300 mjesta i tradicijom poslovanja gotovo 40 godina. Jedan od najjačih Baltazarovih aduta, posebno u ljetno vrijeme, prelijepi je vrt u kojem možete sjediti okruženi voćkama. U rujnu prošle godine Baltazar se odlučio na značajan zaokret i angažirao talentiranog Matiju Bregeša kao chefa kuhinje. Ovaj put smo se fokusirali na klasike, ali ovdje zapravo treba isprobati i degustacijski meni i jela koja potpisuje Bregeš. Pouzdano je pričekati na to do rujna, kad restoran bude u punoj formi, a većina ljudi vrati se u grad. Za početak uzeli smo tatarski biftek s mariniranom gorušicom, hrskavim paškim sirom, prepeličjim žumanjkom i maslacem (125 kn) te carpaccio od brancina s ukiseljenom bučom, kremom od limuna i crvenim paprom (95 kn). Tatarski je bio jako dobar, meso je grubo nakosano pa se dobro osjeti, a ne kao što ga znaju pretjerano izraditi u nekim restoranima pa imate dojam da jedete paštetu. To je logična odluka jer se Baltazar ne treba sramiti mesa slavonskog porijekla, koje nabavlja iz relativno novootvorene mesnice The Meat u Vlaškoj ulici. Također, Baltazar ima i program odležanog mesa iz iste mesnice, pa oni koji vole odreske mogu kušati odležane u suhom zrenju 60 dana. Tatarski je bio lijepo začinjen, ali opet začini nisu u potpunosti pregazili sočnost i okus mesa s dozom pikantnosti.
Carpaccio od brancina bio je rutinski dobar. Nema tu mnogo prostora za pogrešku ako imate svježu ribu i ne pretjerujete s emulzijama i ostalim dodacima koji prekriju nježan okus ribe, a treba biti u fokusu.
Za glavno jelo uzeli smo pečeni vrat crne slavonske svinje (130 kn) i hrskavi krumpir s vrhnjem, vlascem i aromatiziranom soli (35 kuna) te rižoto sa škampima (165 kn). Meso je bilo korektno, radi se o jelu koje vrlo vjerojatno mnogo ljudi naručuje, jer radi se o ziheraškoj narudžbi i dobijete točno ono što očekujete. Sočan komad mesa s dobro poznatim prilogom, također korektno izvedenim.
Rižoto od škampi bio je doista jako dobar. Riža je bila kuhana al dente, rižoto je bio okusom intenzivan i moćan, jer zaista i koriste bisque od škampa. Repovi škampa bili su preprženi i položeni na kremasti rižoto, a u svakom zalogaju osjetite maslac koji se savršeno slaže sa slatkim repovima škampi. Za desert smo uzeli savijaču od višanja, koja nije bila odveć pamtljiva, kao, primjerice, tatarski biftek ili rižoto, i mogla je biti mnogo bolja. Tijesto je bilo pomalo žilavo i debelo za savijaču pa je možda bolji izbor uzeti neki drugi desert. Usluga je dobra, domaćinska, i premda smo neko vrijeme sjedili potpuno sami u vrtnom dijelu restorana, osoblje je simpatičnim doskočicama i malim gestima učinilo naš boravak ondje jako ugodnim.
Hrana: 8/10
Ambijent: 8/10
Usluga: 8/10
Vrijednost za novac: 8/10