Popularni bar u jednoj od najljepših donjogradskih ulica pokušava vratiti staru slavu kad je, do pandemije, bio jedno od omiljenih okupljališta Zagrepčana za čavrljanje uz čašu šampanjca, vina, koktel i, naravno, neobavezni zalogaj. Čim smo prošle srijede oko 14 sati prošli kroz čarobni Dežmanov prolaz, koji nas je instantno iz gradske vreve prebacio u mir Tuškanca, pogled na ostakljenu veliku terasu ohrabrio nas je. Nismo rezervirali, ali budući da su se vani uz dekorativne plamenike za stolovima grijala samo dva para, očekivali smo da će i unutra biti mjesta. Ipak, bila je gužva, ali smo se uspjeli smjestiti za jednim od malenih stolova u desnom krilu bara.
Ručak smo započeli s dva predjela: teriyaki kozicama s kremom od avokada (52 kn) i riletteom od patke i svinjske potrbušine (45 kn). Kozice su bile hrskave i sočne, krema od avokada svježa i neopterećena začinima, a šnita ukusnog tamnog kruha na kojem su poslužene za naš ukus ipak predebela. Rillette je poslužen u staklenci na drvenom pladnju uz lagano tostirane šnitice istoga kruha, uz tri priloga u pliticama - lukom brzo ukiseljenim u vinskom octu, te džemovima od smokve i brusnice. Šteta je što je očito korektan rillette, dobre teksture i zaliven pačjom masti, bio prehladan da bismo u njemu zbilja uživali. Da bi razvio arome i okuse, ipak bi trebao biti bliži sobnoj temperaturi. Kako smo završili s predjelima, Dežman se ispraznio. Očito smo uhvatili repove publike koja ovdje dolazi na doručak, koji se služi do 12 sati i koji je, barem prema karti, raznovrstan, relativno privlačan i pristupačan. S odlaskom većine gostiju, žamor se stišao i u prvi su plan izbili preglasni, iritantni EDM zvukovi s razglasa. A onda smo ipak pokušali naručiti glavno jelo.
Odlučili smo se za fettuccine sa čičokama, graškom, špinatom i hrskavom slaninom te beef teriyaki donburi steak. Nijedno od ta dva jela iz rubrike Ručak & Večera nisu nam mogli poslužiti, uz neobične izlike. Prvo, “jer se fettuccine kuhaju dva sata” (!); i drugo, trenutno nemaju steak manji od kilograma (!!). U redu, ali u opisu jela je ionako flank steak od 250 grama, a taj komad mesa obično teži triput više nego što je navedeno u normativu - pa kako to onda inače rade, pitali smo se.
Na kraju smo naručili French miso sendvič (38 kn), pileće ražnjiće s kikiriki maslacem (52 kn) i South Indian vege curry (58 kn). Miso sendvič u došao je u dva trokutno rezana obična tamna tost-kruha namazana senfom, s podatnom pulled teletinom koja je, valjda od miso paste, ipak bila preslana. Uz to je kao prilog došla salata od radiča i rikole, s ipak malo preslatkim dresingom (gorušica, med). Pileći ražnjići na prvi su pogled djelovali presušeno, temeljito prožeti kurkumom i sojinim umakom, ali su zapravo bili prilično sočni, a hladni umak od kikirikija bio je dosta dobar. Bezmesni curry bio je, kako priliči južnoindijskoj kuhinji, dosta pikantan, ljut, ali i nekako pregust od sveg tog blendanog povrća. A komadi mrkve bili su mrki i raskuhani. Basmati riža bila je rahla i dobro skuhana, što i nije neko umijeće u vrijeme modernih rice cookera, pa je nezanimljiva naan lepinja uz nju bila suvišna.
Na kraju, siti svega, odustali smo od deserta i završili kako smo i počeli, sa solidnim whiskey sourom (konobar je čak pitao za bjelanjak) i čašom Cmrečnjakova Sauvignona. Dežman bar, koji vjerojatno dobro posluje u prijepodnevnim satima kad je živahno, očito ima restoranske ambicije, ali je dezorijentiran i ostavlja dojam konfekcije, pa ga je teško shvatiti ozbiljno.
Hrana: 6/10
Ambijent: 8/10
Usluga: 7/10
Vrijednost za novac: 8/10