Osim što smo za našeg posjeta Poreču posjetili Konobu Danielu, iskoristili smo priliku obići i poznati restoran na obali, s prekrasnim pogledom na more i vizuru Poreča. Riječ je o Hrastu, obiteljskom restoranu otvorenom još od 1970. godine u prvoj porečkoj industrijskoj zoni, koji je godinama bio obavezno okupljalište radnika iz okolnih tvornica koji su ovdje svraćali na ručak. Danas je to neka druga priča. Riječ je o restoranu u kojem se, i sami smo se uvjerili, jako dobro jede pa u njega ljudi dolaze na poslovne ručkove, obiteljske proslave i romantične večere.
Mi smo se za Hrast odlučili usred bijela dana, za ručak. Bila je subota usred lipnja, sve je vrvjelo turistima i tek nas je podsjećanje na kalendar osvijestilo kako zapravo još nije visoka sezona. Isto je bilo i s ponudom u ovom restoranu koja ničime nije dala naslutiti kako je predsezona. U jastožeri je bilo dovoljno jastoga, a na meniju dostupna sva riblja jela.
Parkirali smo na njihovom privatnom parkingu na kojem nam je konobar osigurao mjesto iako smo ga uputili da ćemo se na ručak vratiti tek kroz sat ili dva vremena. U to vrijeme na prekrasnoj terasi ponad mora, u hladu suncobrana i jednog velikog bora bila su tada, oko podne, puna četiri stola. Po našem povratku, na terasi je bio zauzet još samo jedan stol, a do kraja ručka na terasi smo ostali sami i uživali kako u pogledu, tako i u svakom zalogaju, ali i u razgovoru s doista informiranim, profesionalnim i ljubaznim osobljem.
Za početak smo na njihovu preporuku odabrali involtine od mozzarelle, pršuta i sira (13 eura) te celer juhu s crnim tartufom (6,50 eura). Prije toga nam je na stol serviran pozdrav iz kuhinje - korektan zalogaj u obliku tosta s namazom od cikle i prženog lješnjaka. Celer juha bila je kremasta, ali prozračna, s pjenicom od mlijeka i naribanim crnim tartufom. Celer nije dominirao, što nam se svidjelo, a posebno nam je drago bilo što ni u jedno trenutku ni za ovo, a ni za druga jela koja će uslijediti, nismo posegnuli ni za soli, a ni za paprom. Involtini su bili puni okusa. To su ustvari bile pršut rolice punjene mozzarellom poslužene u maslinovom ulju i ružmarinu, ali to je maslinovo ulje - očito pomno birano - bilo savršena nadopuna ovom moćnom predjelu. Doznajemo kako je riječ o maslinovom ulju kuće, blendu leccina i pendolina. Cherry rajčice bile su slatke, a ružmarin, koji je bio pržen, aromatičan i ugodno hrskav bez bojazni da će zapeti u grlu. Četiri komada u porciji omotana pravim istarskim pršutom uz servirani domaći kruh nisu nam bili dovoljni koliko nam se svidjelo ovo jelo. Složno smo zaključili kako ćemo ga probati kopirati za naša kućna i uredska druženja.
Uz glavno jelo - crne njoke sa škampima, mladim špinatom i koricom limuna (19 eura) te medaljone od grdobine u umaku od crnog tartufa (33 eura) - na preporuku konobara biramo svježu Kadum malvaziju, 2022 (5 eura za čašu). Riječ je o mladoj malvaziji vinarije Kadum iz okolice Poreča, vinu koje je proglašeno Šampionom Vinistre 2023. Ovo je vino bilo čisti užitak i savršeno je pratilo odabrana jela.
Iako glasi za jednu od najboljih riba koje možete kušati, grdobinu je pravi izazov pripremiti jer je njezino meso delikatno i iziskuje dobro poznavanje namirnice. U Hrastu to, pokazalo se, jako dobro znaju. Medaljoni su bili meki, taman pečeni i nigdje nije bilo naznaka presušenosti. Umak je bio dobro izbalansiran, a ribani tartuf je cijelo jelo podigao na neku drugu razinu. Poslužena krema od krumpira bila je izrazito kremasta i izvrsno se uklopila kao prilog ovom jelu u kojem je grdobina definitivno došla do izražaja u svoj svojoj ljepoti.
Za njoke smo se odlučili ne toliko zbog škampa koliko zbog njoka. Naime, ovdje tjesteninu rade svježu svaki dan. Naši crni njoki bili su fantastični. Taman kuhani, u savršeno kremastom umaku bez zgušnjivača. Repovi škampa još su mirisali na more, a vrhunac jela bio je "aftertaste". Onaj ribani limun u opisu jela baš je lijepo dolazio do izražaja na kraju svakog zalogaja.
Od slatkog smo odabrali tiramisu i jagode sa skutom (po 5,50 eura). Oba su deserta bila u skladu s menijem, lagani, skladni i ne preslatki. Posebno ukusan bio je tiramisu kojeg ovdje služe "naopako". Prvo ide ribana čokolada, potom krema od mascarponea, a zatim biskvit koji na licu mjesta prelijevaju kavom, čistom arabicom. Naprosto divno. Na skuti s jagodama bi trebalo možda još malo poraditi jer je bilo premalo skute, a sirup od maraske je izdominirao.
Uz vodu i kavu, ovaj smo zaista ukusan ručak platili 109,50 eura. Ljubitelje vina svakako će razveseliti kako u Hrastu sve s vinske liste mogu naručiti na čašu, od Cabole i Coronice, preko Roxanicha i Benvenuttija, do Pilata i Kozlovića.