Već dulje vrijeme od mnogih ljudi dobivamo preporuke za jedan obiteljski slovenski restoran. Takve preporuke shvaćamo ozbiljno jer su Slovenci, posebno izvan glavnih središta (kojih, doduše, nema puno), jako dobri ugostitelji. Još rezimiramo dojmove iz Domačije Novak (o kojoj više možete pročitati ovdje), koju i dalje objeručke preporučujemo svima koji žele cjelovito iskustvo, od objeda i noćenja do ponajboljeg doručka koji možete pojesti u krugu od 200 kilometara od Zagreba. Upravo nam je Boris Novak iz Domačije pri posljednjem posjetu toplo preporučio restoran koji smo posjetili proteklog vikenda, Gostilnu Repovž.
Gostilna Repovž prilično je poznata slovenska adresa. Imali su zelenu Michelinovu zvjezdicu (koju je zločesti Michelin nedavno ukinuo kao kategoriju), imaju njihovu preporuku, a članovi su i udruženja JRE. Riječ je o restoranu obitelji Repovž, koji danas vode Grega i Sabina Repovž, a koji nudi ono što bismo nazvali seljačkim fine diningom. Pod time mislimo na sve karakteristike fine dining restorana, ali u vrlo osobnom, domaćem izdanju. Od polja do stola.
Repovž nudi nekoliko degustacijskih jelovnika, a mi smo se odlučili za onaj od pet sljedova, za vrlo pristojnih 68 eura. Bila je to pametna odluka jer i u ovom manjem meniju hrane ima puno. Nećemo previše opisivati što smo sve jeli jer su, između ostaloga, poznati po tome da doista ne znate što ćete pri pojedinom posjetu dobiti na tanjuru. To se nekima ne sviđa, ali smatramo da je riječ o sasvim legitimnom načinu rada koji uvažava sezonalnost namirnica. Naravno, ako imate alergije ili ste, primjerice, vegetarijanac, kuhinja će se prilagoditi.
Jelovnik je koncipiran tako da kuhinja kroz nekoliko sljedova pokaže sve što zna. Na početku, na vrlo atraktivnoj kamenoj podlozi stižu domaći kruh od heljde, maslinovo ulje iz slovenske Istre i nekoliko pozdrava iz kuhinje. Prezentacija svih pozdrava jako nam se svidjela, a posebno ističemo preukusne slane fritule s domaćim mladim sirom.
Imaju i dosta širok izbor aperitiva, nekoliko slovenskih pjenušaca i šampanjac. Inače rade vlastitu kombuchu, ali nama su poslužili Ayatanin honey jun s kruškom, izrazito osvježavajuće i gastronomski zahvalno pjenušavo fermentirano piće. Jun je srodnik kombuche, napravljen fermentacijom zelenog čaja i meda, u ovom slučaju s kruškom.
Zatim je došao prvi dio večere, odnosno hladni pozdravi. Ovo pišemo u najboljem mogućem smislu - totalno su nas zatekli. Pred nama se na stolu našlo čak trinaest različitih tanjura, zalogaja. Trinaest potpuno različitih namirnica, jela i ideja. I što je najluđe, gotovo svaki zalogaj bio je izvrstan.
Primjerice, izdanci mladog luka i graha, pa domaći sir nalik camembertu, izrazito mliječan. Zatim najukusniji vrganji na maslacu koje smo jeli ove godine, pohani karfiol na pireu od karfiola, dva mala tartara, riblji i od bifteka, nešto nalik vitellu tonnatu i još nekoliko vrlo dobrih zalogaja.
Uz sva smo jela pili fantastičan prirodni Zelen Primoža Lavrenčiča, čovjeka iza Burje, jedne od poznatijih slovenskih prirodnih vinarija. Njegov je Zelen posebno zanimljiv jer izraženu svježinu, citrusne i zelene arome te slanost spaja s bogatijom teksturom koju dobiva kratkom maceracijom na kožicama. Vrlo slasno i medeno vino.
Ovdje moramo prokomentirati i vinsku listu. Obuhvaća vina iz mnogih zemalja i vrlo je smisleno sastavljena, ali slovenski je dio famozan. Zastupljene su sve najpoznatije vinarije, uključujući i konvencionalnije, uz poseban naglasak na prirodne i ekološke proizvođače. Cijene su jednostavno nepobjedive. Ovaj Zelen, koji u trgovinama stoji oko 19 eura, u restoranu je 32 eura.
I idući su sljedovi bili vrlo dobri. Primjerice, domaće mahune s grilla na umaku od brokule sa svježe naribanim tartufima. Zatim carpaccio od pastrve s ciklom, toliko ukusan da smo ga zaboravili fotografirati. Pa preukusan, bogat i intenzivan filet srne sa srnećim demi-glaceom, uz slatku mrkvu i slatki krumpir. Da ni to ne bi bilo dovoljno, sa strane su poslužene ćufte od srne na umaku nalik tzatzikiju i poširani vrganji u umaku. Sve je to, međutim, samo djelić onoga što možete očekivati u restoranu koji će već idućeg dana ponuditi nešto drugo.
Vinska je karta nešto manje promjenjiva, pa smo uz srnu pili izvrsni Lapor Rdeče vinarije Krapež. Krapež ima dvije linije, od kojih je Lapor ambicioznija. Njihov je Lapor Rdeče spektakularan i ovu bi kupažu trebao kušati svatko tko nije upoznat s prirodnim vinima ili od njih zazire. Vino je moćno, puno i intenzivno, sa zrelim crvenim voćem, mnogo začina, ali i dovoljno svježine da sva ta snaga ne postane preteška. Dugotrajan retrookus školski prati bogatija mesna jela, kakav je bio i naš srneći filet.
I slatki je dio večere za pohvalu. Glavni desert bila je lepršava meringa sa šljivom, nakon koje je stiglo i nekoliko postdeserata. Najviše su nam se svidjele peruanske jagode iz njihova vrta, predivni mali plodovi tropskog okusa i puni svježine. Zaboravili smo spomenuti da su u degustacijski jelovnik uključena i dva koktela, od kojih je jedan bio vrlo neobična interpretacija bezalkoholnog negronija.
Mogli bismo još štošta napisati o našem iskustvu u Repovžu, ali posebno vrijedi spomenuti račun. Dva degustacijska jelovnika, nekoliko čaša vina, kombuchu i domaći sok od crvenih jagoda platili smo 163 eura. To nije malo novca, ali za ovakvo biste iskustvo u Hrvatskoj platili barem 30 posto više. I malo smo rekli.
Repovž je posebno, neponovljivo mjesto. Hrana je maštovita i originalna, ali istodobno poznata i domaća. Kuhinja se vješto igra domaćim namirnicama, stavljajući ih u prvi plan. A najvažnije je kako se odnose prema sezonalnosti namirnica. Praktički sve što smo kušali bilo je barem jako dobro, a mnogo toga izvrsno. Kada bi ovo bila recenzija, hrani bismo dali solidnu devetku. Vinski je program jednako uvjerljiv. Stoga se preporuka sama nameće: posjetite Repovž čim prije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....