Na zapadnoj strani grada Korčule, iznad kapetanije, smjestila se konoba Aterina, gdje kuhaju drugačije nego u većini restorana koji su orijentirani na rad u sezoni.
Sve je počelo prije 2010. godine, kada je otvorena konoba kod Maje i Tonke, otkačenog stila, gdje su se nudila jela zasnovana na povrću i ribi, što je za tadašnju gastronomsku scenu grada bilo iznimno neobično - razni mali zalogaji poput iskrenih ribljih pašteta (od svježe ribe) i humusa sa srdelama kao modernizirana inačica salate od slanutka koja se pripremala na otoku.
Meso su potisnuli svježa riba i plodovi mora. Dok su gosti odmah prepoznali kvalitetu hrane i različitost u okusima, dobronamjerni kolege iz grada prognozirali su im sigurnu propast jer kako mogu imati restoran bez mesnih jela, friganih liganja i drugih "uspješnica". A k tome nude i makarune - tko će to jesti?
Nakon nekoliko godina zajedničkog poslovanja Maja i Tonka su se razišle i nastao je novi restoran, nazvan Aterina. Sam naziv potječe od starogrčkog naziva za ribu, odnosno male ribice.
Glavna kuharica i vlasnica Maja Kršinić podrijetlom je iz Lumbarde te je uvijek naginjala kuhanju i gastronomiji. Iako je dobar dio života provela radeći kao knjigovotkinja u Zagrebu, vratila se i započela novu karijeru, a sudeći po redu gladnih gostiju koji predvečer čekaju stol, očito je i uspjela.
U Aterini danas kuhaju na tragu kuhinje Dalmacije, ali s pomakom, pa su neka lokalna jela modernizirana. Osim lokalnih okusa, nerijetko će jela biti oplemenjena začinskim notama istočnog Mediterana.
Prostor restorana sastoji se, zapravo, samo od vanjske terase, na dijelu Trga korčulanskih klesara i kipara, s pedesetak mjesta. Postoji, doduše, i unutrašnji dio, ali on je limitiran na samo nekoliko stolova, a zbog pandemije izbjegavaju posluživanje u unutrašnjosti.
Gastronomska ponuda je zasnovana na dva elementa: stalnoj à la carte i ponudi dana. Na stalnom su meniju hitovi koji su se iskristalizirali tijekom godina. Predjela ili, kako kažu, pomalo na perun. Možete naručiti male zalogaje poput marmelade od kapule, kozjeg sira, pršuta, mariniranih tikvica, namaza od maslina, riblje paštete - ako ste gladniji, predlažemo da naručite malu ili veliku plata guloazija (odnosno kombinaciju ovih zalogaja na jednom tanjuru).
Jedno od iznimno popularnih jela su "balančare", popržene trake patlidžana u koje je zamotan mladi kozji sir te je sve uronjeno u domaću šalšu, posuto parmezanom i onda gratinirano.
Makaruni (danas zaštitni znak otoka) su neizostavni, pa uz vegetarijanske inačice sa šalšom i pestom nude i izvoran recept sa šugom od govedine. U ponudi imaju i iznimno dobre domaće tagliatele koje nerijetko nude uz plodove mora. U stalnoj su ponudi i kozice s čilijem.
Ploča dnevnih jela, odnosno ponuda dana, ovisi o tome što su nabavili od ribe ili povrća. Tako se na ploči znaju naći dagnje sa šafranom i paštom, brudeti s kremastom palentom, gulaš od hobotnice ili rižoto od sipe. Od plemenite ribe često se nađe zapečeni file orhana (gofa) s kremom od tikvica i kratko blanširanim mahunama. Uvijek će imati i neku od povrtnih juha - najčešće kremastih.
Prilikom našeg posjeta prvo smo naručili bruskete - jedne u varijanti s rajčicama, a druge s marmeladom od kapule i kozjeg sira. Obje inačice odličnog, dubokog okusa, a posebno treba istaknuti kombinaciju marmelade od kapule i sira. Ugodno i osvježavajuće. Sve je posluženo na zapečenom domaćem kruhu.
Potom stiže juha od ribe, prvenstveno gofa, prepuna mesa, samo s nekoliko zrna riže. Bogato i ukusno.
Uz juhu naručujemo ljetno varivo od leće. Kao bazu skuhaju povrtni temeljac, dodaju buču i začinsko bilje. Potom sve izmiksaju, dodaju leću i kuhaju. Uz klasične začine okusom dominira i kurkuma. Gusto varivo stiglo je s kockom palente. Još jedan dokaz da se okusi raznih dijelova Mediterana mogu kombinirati.
Isprobali smo i cannellone punjene kremom od ricotte, špinata i mekanog kozjeg sira. Okus je obogaćen režnjem ili dva češnjaka iz confita. Bešamel je bogatog okusa jer je roux dopunjen okusima temeljca. Svježe i ukusno, a i zasitno.
Na ploči je napisano jelo simpatičnog naziva SoCheesy te nismo mogli odoljeti a da ga ne naručimo. I dobili smo vruću glinenu posudu u kojoj se na dnu nalazi šalša, na koju stave pesto od rikole, a potom zapečeni kozji sir s plemenitom plijesni. Sir premažu glazurom od majčine dušice, meda i bijelog vina te sve opet dobro zapeku u pećnici. Ovo će jelo zasigurno naći svoje mjesto na njihovoj stalnoj karti.
Nepravedno bi bilo ne spomenuti i posadu restorana, posebno konobarski dio, jer također doprinosi uživanciji i atmosferi prilikom posjeta - konobari nisu uštogljeni, pomalo su otkačeni i rado će detaljno objasniti svako jelo. Vinska karta je zasnovana na lokalnim vinima, a kao vina kuće imaju Grk i Plavac mali vinske kuće Branko i Frane Cebalo, koje gosti rado naručuju.
Aterinu posjećuju i oni koji su vegetarijanski orijentirani, ali i oni poput nas, kojima je meso drago. Razlog je jednostavan: okusi su iskreni i domaći. A to je danas, posebice u sezoni, treba priznati, rijetkost.
HRANA 9/10
POSLUGA 9/10
AMBIJENT 9/10
VRIJEDNOST ZA NOVAC 9/10