Nije novost da se u Alla Beccacci dobro jede, tako je već godinama. Ipak, brojni restorani uljuljaju se nakon priznanja i pohvala pa odluče iskušati sreću i živjeti na staroj slavi dok se dobar glas ne potroši. To nije slučaj konobe u Valbandonu kraj Fažane. Hvala bogu, ovdje još uvijek mijese domaće pljukance i fuže na iglu, a tko je jednom pokušao napraviti deset porcija pašte "na ruku" zna da to nije šala od posla. Nema konfekcijskog kruha, šugo je divan baš kao što si zamišljate da bi vam pripremila neka istarska nona u svojoj maloj kužini.
Osim po sjajnim tjesteninama, ovo mjesto glavna je postaja za ljubitelje divljači i šljuke pod pekom, koje su prava delicija. Oni koji se razumiju u lov, bez razmišljanja će potvrditi kako lov na šljuke nije jednostavan. Radi se o pametnim stvorenjima pa lov postaje igra nadmudrivanja između lovca i ptice. Receptura šljuke pod pekom je jednostavna i nema puno filozofije, ali je priprema dugotrajna i traje dobra četiri sata. Zato, ako ste se namjerili na šljuku, morate je naručiti dan ranije.
No, vratimo se redovnom meniju. Budući da smo ih posjetili za užarenog popodneva u kolovozu, preskočili smo dasku s narescima i odmah se odlučili za dvije vrste tjestenina. Prošle godine ondje smo pojeli sjajne domaće kobasice od boškarina. Fuži s divljači bili su fantastični, pašta svilenkasta i skuhana al dente. Šug je priča za sebe, bogata okusa, a meso je bilo toliko mekano da se topilo u ustima. Malo svježe narezanog peršina osvježilo je konkretno i moćno jelo.
Nismo dvojili kako će ovaj klasik biti izvrstan, ali njihovi pljukanci alla contadina bili su pravo iznenađenje. Radi se o blago pikantnom šugu koji se radi od kapara, malo istarske kobasice ili pancete, rajčica i peperoncina. Otkrili smo i kako je receptura posvećena gazdi Josipu Pinu Radoloviću, pa kad konobari predaju narudžbe u kuhinju, naručuju zapravo "Paštu Pino". Pjat ove lagano pikantne pašte gotovo trenutačno će vas lansirati za stol zabačene toskanske trattorije.
Nakon toga dvoumili smo se oko klasične fiorentine na roštilju ili čuvenih obraza od junetine i vepra "in umido” s vrganjima i palentom na žaru, koje smo ovdje jeli lani, ali smo se na kraju ipak odlučili za dugo kuhanu janjetinu s povrćem. Meso je, naravno, bilo slasno i nismo pogriješili što smo poslušali prijedlog konobara.
Dobro je znati da ovdje više ne služe riblja jela, ali njihova kuhinja teško će vas ostaviti ravnodušnima. Za desert smo uzeli meki cheesecake i tortu s čokoladom i lješnjacima, i tu, treba reći, ipak vidimo veliki prostor za napredak. Uz to, imaju i palačinke i međimursku gibanicu, tako da im ponuda slatkog nije najjača karika.
Ambijent je doista lijep. Imate pogled na zeleni travnjak, gdje je posebno ugodno sjediti u večernjim satima uz treperavu svjetlost svijeća i s pogledom na bazen. Centralno mjesto interijera ima kamin, uz koji je posebno romantično sjediti u hladnijim mjesecima. Cijene nisu visoke, tako da smo tjesteninu contadina platili 85 kuna, fuže s divljači 85 kuna, a dva deserta 80 kuna. Nedvojbeno je Alla Beccaccia jedna od najboljih, ako ne i najbolja konoba u Istri. Orijentacija samo na mesni program čini se kao pun pogodak jer to sjajno rade, i to ovdje treba naručivati.
