Međimurje, a posebice Čakovec, nema puno dobrih restorana, ili uopće onih vrijednih spomena. Osim pokojeg tradicionalnog, čini se da publike za inovativniji pristup kuhanju nema, što uostalom dokazuje i nedavno zatvaranje Mele, bistroa i zanatske pekarnice čiji su se vlasnici Međimurcima ponudili nešto drugačije pa od te ideje vrlo brzo odustali. Međutim, Beška, mali lokal smješten u centru grada, posljednjih godina radi pomake koji puno znače, a s dolaskom chefice Ines Jurišić čini nam se da su ti pomaci postali još malo veći i značajniji. U to smo se uvjerili i kada smo ovih dana upravo u Bešku svratili na ručak.
Nakon što nam je ugodno i ljubazno osoblje uručilo meni, najprije smo se ugodno iznenadili bogatom ponudom sezonskih jela. Na meniju Beške prevladavaju rajčice, tikvice, krastavci, borovnice... Jela već i na papiru zvuče osvježavajuće i zbilja smo teško odlučili što bismo naručili, jer htjeli smo isprobati sve. Ipak, za predjelo smo na kraju odabrali marinirane tikvice s umakom od kefira, kruha i badema (14,50 €), caramelle punjene sirom u umaku od rajčice (15,50 €) i gazpacho od krastavaca (10 €). Za glavno jelo odabir je pao na teleće pečenje s krumpirom i tikvicama (33 €), pohani patlidžan s romesco umakom (18,50 €) i file pastrve sa salatom od prosa (26 €). Budući da su u Beški poznati po desertima, morali smo isprobati i njih pa smo se, između pet opcija, odlučili za kombinaciju bresaka i lavande (6,50 €), zatim choux s borovnicom (7,50 €) i tart s makom i bazgom (7 €).
Nakon 15-ak minuta čekanja, uz ispijanje domaćih sokova od bazge, jagode i borovnice i vrlo dobrog gemišta, na stol su nam stigla predjela. Marinirane tikvice s umakom, osim uz kremu, poslužene su uz dodatak fermentirane borovnice, pesta i praha od medvjeđeg luka i bile su krasno osvježavajuće, lagane, odlično začinjene, a krema od kefira, kruha i badema bila im je lijep, teksturom teži, ali okusom blaži kontrast. Borovnice su bile lijep dodatak i cijela stvar je funkcionirala više nego dobro. Uz ovaj smo slijed, unatoč tome što je kruh već bio u kremi, tražili i porciju njihovog sourdough kruha, jer smo s tanjura htjeli pokupiti baš sve. Bio je svjež i još topao, što nam se posebno svidjelo.
Isto nam se dogodilo s caramellama, tjesteninom punjenom sirom, posluženom u gustom, slatko kiselkastom, ljepljivom umaku od rajčice. Ovo jelo bez problema ljeti bismo mogli jesti svaki dan. Tjestenina je bila skuhana al dente, osjetila se u svakom zalogaju, a bogati umak od ljetnih rajčica s uljem od bosiljka sve je lijepo povezao. I ovdje smo umak skupljali koricom kruha.
Gazpacho je bio gust, bogat, a svjež. Poslužen je uz kiselo vrhnje, koje u Beški nabavljaju od male slovenske mljekare, ukiseljenu ljutiku i ekspandiranu crnu rižu, i svi ti dodaci jelu su dali dodatan karakter i učinili ga zabavnijim u ustima.
Glavna jela nisu baš ništa zaostajala za predjelima. Najviše nam se svidio pohani patlidžan s romesco umakom, lećom i dresingom od grčkog jogurta. Patlidžan najprije peku, a zatim ga uvaljaju u krušne mrvice i prže, pa je iznutra lijepo kremast, a izvana nevjerojatno hrskav. Uz takav glavni element na tanjuru i vrlo dobar romesco umak, ostatak i nismo pretjerano doživjeli.
File pastrve također je bio krasno hrskav, jer je zapečen na prosu, što mu je dalo sasvim novu dimenziju i, baš kao i pohani patlidžan, inspiriralo nas da se u pripremi jela nalik ovom okušamo i kod kuće. Pastrva je poslužena uz salatu od prosa s majonezom od pancete, koja je bila pomalo nedefinirana i kao da joj je nedostajalo još nešto da je malo podigne, odličan, svilenkast beurre blanc umak, blitvu i ulje od vlasca.
Teletina nam je, pak, poslužena uz pave krumpir u slojevima, teleći jus, aioli od senfa i tikvice. Koriste ličku teletinu, koja se topila u ustima i bila toliko mekana da se u jednom trenutku raspadala kada smo tek pomakli tanjur. Krumpir je također bio ukusan, tikvice su osvježile kombinaciju, a aioli od senfa bio je dobar, ali ovdje pomalo težak i nepotreban.
Među desertima odlična nam je bila kombinacija pečenih i svježih bresaka s verbenom, kremom od skute, crumbleom i sladoledom od lavande, iako bismo voljeli da je lavanda ipak malo manje intenzivna. Dobar je bio i choux au craquelin s borovnicom, diplomat kremom od bijele čokolade i coulisom od borovnica, iako nam se krema na trenutke učinila previše gustom za lagano kuhano tijesto. Tart mak bazga izgledao je možda najzanimljivije, ali je okusom bio najjednostavniji i bazgu smo zapravo, unatoč očekivanjima, osjetili u jako maloj mjeri.
Sve u svemu, uz pokoji manji nedostatak, ručak u Beški bio je zbilja dobar i odlazak ovdje preporučili bismo svima koji se gladni zateknu u Čakovcu i okolici, a spremni su potrošiti više od 20-ak eura po osobi za ručak. Jela su tehnički odlično izvedena, (gotovo) sve na tanjurima ima smisla i lijepo je izbalansirano, posebno nam se sviđa fokus na sezonu i lokalne namirnice (ekipa iz Beške ima i svoj vrt) i svako jelo na nas je ostavilo pozitivan dojam. Ovdje nam se posebno sviđa i volja i želja da se gostima ponudi nešto novo, maštovitost i inovativnost i sa sigurnošću možemo reći da je čakovečka Beška danas najsjajnija točka međimurske gastro scene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....