Prošlo je nešto manje od godinu dana otkad je Katarina Vrenc preuzela kuhinju restorana Sopal, smještenog u zagrebačkoj Teslinoj ulici. Od samog početka Sopal je slovio za, kako su ga prozvali još u vrijeme kada je tamo kuhao Marko Turković, fun dining bistro, no Vrenc kao mu je posljednjih mjeseci dala novo značenje. Podigla ga je za razinu više od svega što se u centru grada može probati i, odvažna kakva je, publici predstavila jednostavnu hranu moćnih okusa koje se teško zasititi. Kada smo ovih dana u kasnijim poslijepodnevnim satima posjetili Sopal, u to smo se uvjerili i sami. I reći ćemo vam odmah na početku, igra namirnicama i okusima koju ovdje igra Katarina Vrenc sve je samo ne obična.
Niti jedno jelo u Sopalu nije nas ostavilo ravnodušnima, niti nas natjeralo da odmahnemo rukom i nestrpljivo čekamo iduće. Sve smo tanjure ispraznili pa s uzbuđenjem čekali ono što tek dolazi. Okusi sa svakog od posluženih jela natjerali su nas na promišljanje i razgovor i sada sa sigurnošću možemo potvrditi ono o čemu smo pisali još 2021. godine, kada se ova talentirana chefica tek pojavila na zagrebačkoj gastronomskoj sceni - Katarina Vrenc zbilja je postala novom nadom hrvatske gastro scene, a Sopal je iz nje, čini se, izvukao ono najbolje.
"Kuham ono što je sada aktualno, što mogu pronaći na tržnici, a što će od toga nastati zapravo ovisi o tome kakvog sam raspoloženja. Nemam problem s time da dodajem i izbacim namirnice ili jela kada osjetim da je za to vrijeme, mijenjam stvari kad mi dosadi. Imamo pravilo u kuhinji da uvijek moramo probati ono što ide van i kada se meni više ne da isprobavati neko jelo, znam da je vrijeme za promjenu. To nas dovodi do toga da stalno imamo nešto novo i da postoji ta doza uzbuđenja, a to je nešto u čemu uživam", objasnila nam je pri našem dolasku, nakon što nam je ljubazno osoblje predložilo Piena pjenušac za početak.
Ranu večeru započeli smo nježnom confitiranom skušom s osvježavajućim, hrskavim relishem od fermentirane crne rotkve i sočnim dagnjama s umakom od dashija (riblji temeljac prepun umamija) napravljenog od palamide. Već u početku shvatili smo da su u pitanju jela izraženih, jakih okusa i da se Vrenc ne boji začina, posebice soli.
"Ako hrana nije dovoljno začinjena ili slana, meni je to kao da nema dušu", rekla nam je u jednom trenutku, kada je na stol donosila novi tanjur.
Umak u kojem su poslužene dagnje bio je odličan i u jednom smo trenutku čak razmišljali kako bi već i on sam za sebe, uz tostiranu focacciu koja je također stigla na stol, za nas bio dovoljno predjelo. Sočno i bogato jelo neprestano nas je tjeralo da samo još jednom umočimo komadić kruha. Srećom, u jednom ga je trenutku ponestalo te smo se uspjeli zaustaviti na vrijeme kako bi nam ostalo dovoljno mjesta za ostala jela s menija.
Iako smo već kod dagnja pomislili kako imamo favorita, fregola sarda, sitna okrugla tjestenina u kremastom umaku s bižima, mentom i žutenicom natjerala nas je da razmislimo još jednom. Slatkasto, slano, svježe, lagano, proljetno, veselo, sve u isti tren.
Grdobina s maslačkom i divljim šparogama bilo je iduće jelo koje smo isprobali, a ujedno i prvo koje se, vjerujemo, ne bi svidjelo baš svakome. Gorkaste šparoge, jak umak od smeđeg maslaca, zemljani maslačak i dobro začinjena, ali teksturom još uvijek nježna grdobina dobra su kombinacija samo ako u jelu volite osjetiti i dozu gorčine. U ovom slučaju nama je tanjur učinila zanimljivijim, no vjerujemo kako postoji i dio publike koji se ovom jelu ne bi ponovno vratio. I to je u redu, ukusi se, kao što znamo i poštujemo, razlikuju.
Jedno od zanimljivijih jela na meniju Sopala su i slasne tagliatelle s gustim, ljepljivim raguom od bikova srca i lardom koji daje onu dodatnu dozu slasti. Al dente tjestenina, pošteno začinjen umak i komadići mesa koji su nas na trenutke podsjetili na punjenje krvavica s heljdom, neobična su kombinacija o kojoj ćemo još dugo razmišljati i kojoj bismo se svakako još koji puta voljeli vratiti.
Salata romana s hollandaise umakom (s tajnim sastojkom), maslinama i pomalo neobičnim dodatkom kvinoje dimljene kalmata maslinama dobar je odabir za laganiju večeru čiji vas dobro posloženi okusi ipak neće ostaviti ravnodušnima. Ribeye s miso maslacem i čilijem također je bio lijepo iznenađenje, iako na granici preslanog i premoćnog za jelo koje dolazi na samom kraju večere. Idući put smjestili bismo ga negdje u sredinu kušanja, kada smo još dovoljno gladni za takav ozbiljan komad mesa.
I na kraju, Vrenc je napravila mali zaokret na tradicionalni padišpanj pa sočan biskvit poslužila uz kremu od badema i jagode. Poznat, a opet desert kakav do sada još nismo imali prilike kušati. Nešto poput laganijeg i svježijeg frangipane tarta, s podlogom od sočnog biskvita umjesto prhkog tijesta. Slatkaste jagode samo su bile dodatan element svježine na kraju zasitnog slijeda jela. Pun pogodak.
"Kada smišljam ova jela ne želim previše komplicirati, ali želim ih napraviti baš kako treba i kako ja sama volim. Jasno pokazati njihov okus, ali uz pokoji neobičan dodatak, gostima ih predstaviti u nekakvoj mojoj interpretaciji", rekla nam je Vrenc dok smo uživali u posljednjim zalogajima deserta.
I upravo tu bilo nam je jasno da je njezina poruka u potpunosti prenesena. Vrenc je od samog početka, otkad smo je upoznali, ostala svoja, samopouzdana, hrabra i odlučna u tome što radi, a istovremeno se u njezinim jelima osjeća opuštenost, igra i ljubav. Malo je kuhara koji ovako odvažno nastupaju pred svojom publikom, nude im jednostavne namirnice upakirane u jela s pričom, ali upravo zato, kada se pred vama nađu ovakvi tanjuri, rado im se prepuštate i pamtite ih još dugo.
Cijene u Sopalu kreću se od 6 eura za desert, 8 za tanjur mušula, 9 za skušu i salatu, pa sve do 14 i 16 eura za tjesteninu, 22,50 za grdobinu te 35 eura za ribeye. Restoran radi svakog dana od 17 do 1 sat iza ponoći, osim subotom kada je otvoren od 12 sati do ponoći.