Proto je najstariji riblji restoran u Dubrovniku, osnovan još 1886. i mjesto koje će vam lokalci zasigurno među prvima preporučiti. Nalazi se na samom početku Široke ulice koja se pruža južno od Straduna, povezujući ga s gotovo jednako prometnom Ulicom od Puča, a ta lokacija ga čini popularnim i među turistima koji nisu imali prilike dobiti preporuke iz prve ruke. Kad smo u njega stigli u subotu, u vrijeme ranog ručka, bili smo okruženi isključivo strancima. Restoran inače ima vanjsku terasu na ulici, unutarnji dio i terasu na prvom katu na kojoj nismo bili i koju nam, unatoč rezervaciji koju smo napravili, nisu ponudili. Srećom, na uličnim stolovima prekrivenim suncobranima imaju dovoljno mjesta pa gradska gužva ne narušava vaš ručak ili večeru, a opet možete promatrati gradski šušur što je u rujanskom periodu sasvim ugodan zadatak.
Čim su nas smjestili za stol, prošetali smo se kroz prizemlje povijesne palače u kojoj restoran posluje još od dana Austro-Ugarske Monarhije. Kameni zidovi i lukovi koji nadsvode ulaze ostavljeni su netaknutima, dok je unutrašnjost elegantna i jednostavna, a drveni namještaj i ribljim motivima oslikani strop evociraju nautičku prošlost grada. Konobar nam je donio vinsku kartu koja je sasvim pristojna, a on nam je sugerirao da naručimo lokalnu Malvasiju koja je suha, ali nešto voćnijeg okusa od istarske. Kako smo se složili s njegovom vinskom sugestijom, prihvatili smo izbor i za jela koja slijede, a mislim da smo možda mogli birati drugačije pa bi i naš dojam bio bolji jer smo, bacajući oko na susjedne stolove, uočili neke tanjure za koje bismo radije da su bili naši.
Prvo nam je za stol stigao kruh koji smo probali uz maslinovo ulje i stvarno ih moramo pohvaliti jer je i jedno i drugo stvarno bilo jako dobro. Moramo reći da dojmu doprinosi i preslatki izvezeni ubrus kojim je prekriven domaći kruh. Predjelo koje je uslijedilo bilo je ukusno, ali smo u biti, čim smo vidjeli Tuna tataki (30,00 eura) ispred sebe zažalili smo što nismo slijedili svoj prvi izbor i naručili neko malo lokalnije jelo.
U suštini je jelo bilo sasvim korektno jer je najvažnija komponenta, gotovo sirova tuna, bila stvarno svježa i punog okusa. Unutrašnjost joj je imala tu nježno ružičastu boju, a na rubovima je zapečena jako kratko tako da se bjelina proširila samo spojevima mišića, bez da su rubovi poprimili zapečeni izgled. Servirana je sa sitno narezanim rajčicama, začinima, sezamom i wasabijem sa strane. Sve skupa nemamo nekih prigovora, ali ni osobitih pohvala.
Toplo predjelo smo naručili kao jedno od dva glavna jer, kao i obično, dolazi u dovoljno velikoj porciji da nakon njega ne biste mogli pojesti još nešto konkretnije. I opet nam je žao što smo promijenili svoj prvi izbor, raviole punjene ricottom s repovima škampi, za fettuccine sa škampima i tartufom (39,00 eura). Prvo moramo pohvaliti tartuf jer stvarno u jelu dodaju pravu namirnicu što, nažalost, ne samo da više nije standard nego niti uobičajeno. Izdašna količina tartufa ipak nije preuzela sve druge okuse, repovi škampa su veliki i također ih je na tanjuru dosta, a umak koji nije baziran samo na vinu ipak nema previše vrhnja. Zapravo su jedini problem u jelu fettuccine koje su samo malčice prekuhane što postaje osjetnije s vremenom jer smo ih jeli polako, naizmjenično s drugim glavnim jelom.
Naručili smo grillani filet ribe iz dnevnog ulova (44,00 eura) i iznenadili se prilogom koji je uz njega došao. Naime filet lubina je serviran na kuhanom povrću i umaku koji sadrži i temeljac, jer je bogatog okusa, i uz onaj domaći kruh je vrlo brzo nestao. Međutim, dio povrća nam jelu uopće nije odgovarao, brokula na primjer. A srce artičoke smo samo kušali i onda ostavili sa strane. Njegova tekstura i kiselost uopće nisu pasali blagim okusima ostatka tanjura, a šteta je tako dobre namirnice. Međutim riba je, kako se pokazalo i u svemu ostalome što smo u Protu jeli, stvarno svježa i dobro pripremljena.
Naposljetku nismo mogli ni razmišljati o desertu, ali smo čuli kako je rozata iz Prota jedna od najboljih pa smo je odlučili naručiti za van. Upozoreni smo da je nema smisla jesti naknadno, ali mi smo ubrzo išli na brod i tamo smo se s užitkom zasladili s tek malom odgodom. Osim običnog karameliziranog preljeva, njihova rozata ima i dodatak tanko narezanih badema koji se odlično slažu, a ne stvaraju dojam da su imalo narušili tradicionalnu recepturu, tako da se moramo složiti s onim što su nam najavili - izvrsna je.
Uglavnom smo upoznati s grčkim značenjem riječi proto kao prvi, koji je nečemu prethodio, ali se ona koristila i kao najugledniji, najbolji, a nama je žao što uz potencijal koji ima, to drugo značenje dubrovačkom Protu ipak ne možemo dodijeliti. Ne bismo išli toliko daleko pa proturječili Dubrovčanima kada restoran preporučuju, samo smo se nekako nadali iz svog iskustva dobiti nešto što će nam se malo više urezati u pamćenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....