Posebna je čast biti nagrađen za trud, predanost i rad u intenzivnom okruženju kao što je restoranska kuhinja, a kada, osim gostiju, to prepozna i struka u koju se ubrajaju brojni veliki hrvatski chefovi, ista ta nagrada dodatno dobiva na težini i postaje još slađa. Na dodjeli nagrada Dobri restorani, održanoj u ponedjeljak, 20. rujna, tako je upravo veliko priznanje i nagrada Andrej Barbieri za mladog chefa u usponu pripala 23-godišnjem Eugenu Žiniću iz Čakovca. Skroman, ali ambiciozan, Eugen nam je odmah po dodjeli priznao kako nagradu nije očekivao te da ga je iznimno razveselila, a potom se s kolegom i prijateljem Matijom Bogdanom, s kojim je posljednjih godinu dana proveo u kuhinji zagrebačkog restorana Mano, također nagrađenog titulom Najbolji restoran visoke kuhinje, nastavio veseliti svojim uspjesima. Čestitke nakon proglašenja, rekao nam je, nisu prestale stizati, no ipak smo ga uspjeli uhvatiti već idućeg jutra, s Eugenom sjeli na kavu u centru grada i popričali o njegovoj karijeri i planovima.
"Nakon poluprospavane noći super se osjećam, sve mi polako dolazi do glave. Drago mi je da su me ljudi odabrali, to mi baš jako puno znači i super mi je motivacija za dalje, definitivno mi je dalo snagu, a to mi sada baš i treba", rekao je.
Možda manje poznato, no Eugen je karijeru započeo u čakovečkoj Mundoaki, kuhajući u kuhinji chefa Marka Palfija. Rekao nam je kako se nakon upisane "pogrešne" srednje škole odlučio preusmjeriti u kuharsku, a zatim je jednog dana pokucao chefu Palfiju na vrata i skromno ga zamolio za posao.
"Ne volim sjediti za kompjuterom, čak ni igrice ne volim pretjerano igrati pa sam se, iz smjera za računalnog tehničara, prebacio za kuhara. Tako je krenulo, a onda sam jednom neobavezno došao do Mundoake i pitao sam Palfija treba li nekog za posao. Kako u tom trenutku nije tražio osoblje, ponudio sam se da radim besplatno. Nije to htio prihvatiti, već me zaozbiljno zaposlio, dao mi plaću i pustio me da radim. U to sam vrijeme imao 18 ili 19 godina i sve mi je to počelo biti jako uzbudljivo. Nisam puno razmišljao o tome, samo sam kuhao jer mi je bilo lijepo kuhati, dobro sam se osjećao. Oduvijek sam kuhao doma i samo sam to podigao na novu razinu“, ispričao nam je Eugen.
Kroz cijeli je period proveden u kuhinji čakovečke Mundoake slušao priče o sjajnom Ledburyju, u kojem su svojevremeno kuhali i sam Palfi i Bogdan, a zatim uspio dobiti mjesec dana stažiranja u tom, jednom od najznačajnijih restorana na svijetu uopće. Kako nam je rekao, nije dvojio ni trenutka već je spakirao kofere i zaputio se u London. Tamo je najprije proveo, dodaje, najuzbudljivijih mjesec dana u životu. Nakratko se vratio kući, a zatim je ponovno stigao poziv iz kuhinje velikog Bretta Grahama i ponuđena mu je stalna pozicija u restoranu.
"O Ledburyju su mi pričali i Matija i Palfi i jako me zainteresiralo, htio sam barem probati doći tamo i kad sam dobio staž, bio sam baš jako sretan", rekao nam je Eugen.
Dodao je i kako je prvi susret s radom u kuhinji londonskog Ledburyja bio više nego impresivan te kako ništa slično do tada nije vidio.
"Nisam radio na puno mjesta, ali mislim da se malo koja kuhinja može usporediti s Ledburyjem, to je baš jedna nova razina. Tamo sam vidio i doživio stvarno svašta, doslovno svaki dan bio je drugačiji i uzbudljiv na svoj način. Kada sam tek došao, radio sam tisuću grešaka, ali puno sam učio i s vremenom sam naučio popraviti ih. Tamo baš moraš paziti na svaki detalj, svaka minuta je važna i ne želiš je potrošiti uzalud. Ma imam tisuću priča koje bih mogao ispričati samo o tom periodu života."
U Ledburyju je radio sve do samog zatvaranja u lipnju prošle godine, no iako je sam kraj i cijelo to razdoblje bilo teško shvatiti, mladi chef nije se previše brinuo. Kod kuće ga je, naime, čekao posao u zagrebačkom restoranu Mano kod kolege i čakovečkog susjeda Matije Bogdana. Na pitanje tko je, kada bi morao birati između Bretta Grahama i Matije Bogdana, bolji, a tko stroži chef, Žinić se smije i dodaje kako ih je teško usporediti, kako imaju različite načine vođenja kuhinje, no kako se obojica drže strogog reda.
"Obojica su jako dobri chefovi, jako ih cijenim, ali ako baš moram reći, kod Mateka se možda više smijemo", rekao je i dodao kako mu je velika želja bila doći u Mano upravo zbog potrebe da vidi i nauči više, da se kreće na različitim stanicama u kuhinji i upija nova znanja.
"I to sam i dobio, stvarno sam puno naučio. U kuhinji najviše volim raditi s mesom, ali u zadnje vrijeme sam radio deserte, napravio sam dva na koja sam baš jako ponosan - jedan je tart, a jedan je od meda i jagoda. Dobio sam puno pohvala za te deserte, a i Matija mi je tu jako puno pomagao. Što god je trebalo, on je uskočio, i to ne samo s desertima nego u svemu u čemu sam znao zapeti."
Da je iznimno ambiciozan, ali i stvarno spreman riskirati, dokazao je i kada nam je otkrio svoje planove za narednih nekoliko mjeseci.
"Idem u Španjolsku, u Madrid, nemam ništa riješeno, čak ni smještaj, ali velika mi je želja raditi u restoranu DiverXO kod chefa Dabiza Muñoza koji je proglašen najboljim chefom na svijetu po izboru The Best Chef. To je restoran o kojem sam puno slušao, jako je specifičan i zbog tog mjesta sam zapravo zavolio kuhanje. Zadnja dva tjedna učim i španjolski. Jednostavno razmišljam pozitivno pa ćemo vidjeti što će se dogoditi", rekao je.
Na pitanje bi li jednog dana htio otvoriti samo svoje mjesto, odgovorio je kako je još uvijek mlad, kako želi istraživati, ali i kako bi, kada već može maštati, otvorio opušteni restoran u kojem će si hranu moći priuštiti nešto veći broj ljudi, ali će se na tanjurima vidjeti barem mali utjecaj fine dininga.
"Ma ja sam otvoren za sve opcije, rijetko planiram, volim da stvari teku spontano i jako mi je uzbudljivo vidjeti što će se na kraju dogoditi", rekao nam je Eugen Žinić na kraju.
Mladom chefu još jednom čestitamo na nagradi i želimo puno sreće i uspjeha u daljnjoj karijeri!