Opatijska rivijera, iako se proteže na manje od dvadeset kilometara, s pravom nosi titulu jedne od najjačih gastronomskih destinacija na Jadranu. Izvrsno je strateški povezana, a njeni slikoviti gradići, bogate povijesti i ljepote, sami su po sebi vrijedni posjeta.
Upravo u tom spoju iznimne ljepote i dostupnosti, Rivijera nudi nevjerojatnu koncentraciju vrhunskih restorana koji zadovoljavaju i najzahtjevnije goste. Na Opatijskoj rivijeri postoji barem petnaestak restorana koje vrijedi posjetiti.
Jedan od uspjelijih, zanimljivijih i svakako onih restorana koji su iz godine u godinu sve bolji je lovranski Ganeum. Chef Robert Benzia otvorio je restoran 2019. godine u samom srcu staroga Lovrana. Od početka, zamisao je bila jasna: nuditi spoj konobe i visoke kuhinje sa što svježijim sastojcima. I u tome uspijevaju.
Ganeum smo posjetili jedne ugodne nedjelje, u 17 sati. Inače, ljetno radno vrijeme započinje im upravo u 17 sati, stoga smo bili prvi gosti na terasi. Mjesto smo mogli birati pa smo sjeli za stol na povišenoj terasi, gdje je pod našim nogama bilo kamenje.
Kako bismo najbolje mogli prosuditi kako Ganeum danas funkcionira, odlučili smo se za degustacijski meni od šest sljedova (78 €), kao i vinski pairing (48 €).
Večer je započela s pozdravom iz kuhinje u obliku domaćeg svježeg sira s pomidorom i dehidriranim crnim maslinama. Vrlo dobro, pikantno. Domaći kiseli kruh, koji smo dobili uz pozdrav, bio je baš odličan – mekan i karakteran.
Prvi slijed činio je carpaccio od brancina s citrusnom emulzijom i hladnom salatom od jabuke i celera. Jednostavno jelo, lijepo prezentirano s puno okusa. Ulje od peršina lijepo se sljubilo s oštrinom ribe. Uz brancin smo pili mladi, svježi Sauvignon Franković iz 2024.
Zatim nas je konobar iznenadio međuslijedom: prepečena skuta s mariniranim škampom i gazpachom od pečene paprike. Odlično, gotovo hrskavo i blago pikantno. Škamp je bio fantastično mariniran. Uz međuslijed smo dobili i kapljicu Coletti Sivog pinota iz 2024.
Nakon kratke pauze stigao je drugi slijed: hladan tuna tataki poslužen s toplom salatom od graha, pomidora i paprike te majonezom od wasabija. Iako je svaka komponenta za sebe bila izvrsno pripremljena, posebno ukusna topla salata, jelu je nedostajalo kohezije. Nismo osjetili da se elementi međusobno nadopunjuju i stvaraju zaokruženu cjelinu na tanjuru. Uz drugi smo slijed pili svježu Malvaziju Coronica.
Ubrzo stiže treći slijed: kozice u tempuri položene na kaul (kelj). Vrlo fine, kozice su bile hrskave i sočne, a kaul nježan i odlično začinjen. S češnjakom nisu pretjerali, što je česta pogreška. Uz kozice smo pili Coletti Francesco Grande. Riječ je o multivintageu triju uzastopnih berbi, što rezultira krasnim, pitkim, ali ozbiljno elegantnim vinom.
Četvrti slijed čini filet brancina na pireu od mrkve, poslužen uz julienne sotirano povrće. Vrlo lagano jelo, brancin je bio nadasve svjež i odlično pečen, pire vrlo nježan i prozračan, a povrće blago hrskavo. Uz ribu smo pili fantastičan Damjanić Clemente Blanc iz 2021., čije su cvjetne karakteristike i dug finiš odlično išle uz ribu.
Peti slijed, brudet od sipe sa zapečenom palentom, bio je odličan primjer vještine u kuhinji. Ovo naizgled jednostavno jelo pokazalo je zašto tim chefa Benzije i sous chefa Obrola uspješno radi: kuhaju precizno i s naglaskom na bogate okuse. Brudet je bio koncentriran i ukusan, s odlično pripremljenom sipom i finom palentom. Uz bogatstvo brudeta poslužen je živahan i lagan Pinot crni Sontachi.
Prije samog deserta, u razgovoru s našim vrlo uslužnim konobarom, dotaknuli smo se i teme prirodnih vina. S obzirom na to da smo upoznati s njihovom bogatom ponudom u tom segmentu, kao i s činjenicom da su organizatori festivala Lovran Unfiltered, zanimalo nas je zašto nam takva opcija nije predstavljena. Dobili smo odgovor da smo svoje interese trebali izraziti ranije. Iako je to legitiman pristup, vjerujemo da bi usluga na ovoj razini trebala sama prepoznati i ponuditi gostu cijeli spektar svoje ponude. No, svakako je riječ o detalju koji nije utjecao na inače sjajan dojam.
Posljednji slijed donio je moćnu dozu čokolade u obliku kolača i moussea. Iako je desert bio vješto pripremljen i prilično lagane teksture, smatramo da je takav intenzivan okus blagi promašaj za ljetni degustacijski meni, gdje bi laganija i svježija opcija bila puno prikladnija. Uz ovaj bogat desert poslužen je jednako tako bogat Piquentum Refošk.
Iz Ganeuma smo otišli s vrlo pozitivnim dojmovima. Restoran vješto spaja neformalan ugođaj s visokim kulinarskim standardima, a to se ogleda u svakom jelu. Izvedba je bila tehnički odlična, a namirnice prvoklasne. Ako bismo tražili prostor za napredak, to bi bilo u stvaranju jela koja ostavljaju jači dojam. Dok je sve bilo jako dobro, priželjkivali smo onaj trenutak koji se pamti, jelo s jedinstvenim potpisom. To je, naravno, stvar osobnih očekivanja, no kuhinja svakako posjeduje vještinu za takav iskorak.
Usluga je, s druge strane, gotovo besprijekorna: pristupačna, informirana i profesionalna, uz već spomenutu sitnu zamjerku na proaktivnosti kod predstavljanja vinske ponude. Čak nam se i šarmantna bijela mačka pridružila tijekom večere, dodajući doživljaju notu domaće opuštenosti.
Bez sumnje, Ganeum je mjesto koje iz godine u godinu raste. Chefovi Benzia i Obrol te njihov tim pokazuju jasnu viziju, vještinu i posvećenost kuhanju. Njihova precizna i ukusna jela siguran su put prema samom vrhu, a s mrvicom više rizika i hrabrosti, Ganeum bez sumnje može biti rivijerska zvijezda. Već sada su svakako jedan od najuzbudljivijih restorana na opatijskom području i mjesto koje hrvatsku mediteransku kuhinju predstavlja u najboljem mogućem svjetlu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....