Večerali smo na jednoj od najljepših i najmirnijih terasa u gradu okruženoj zelenilom Cmroka. Naravno, riječ je o terasi Bistroa Apetit u Jurjevskoj ulici kojeg je prije šest godina preuzeo Marin Rendić. Kao mladi kuhar stažirao je u danskoj Nomi i španjolskom Arzaku, a u svojem nekadašnjem restoranu Pepenero u istarskom Novigradu među prvima se u Hrvatskoj okušao u molekularnoj kuhinji. Danas u Apetitu priprema nešto jednostavnija jela i klasike koje interpretira na moderan i originalan način, a u to smo se i sami uvjerili nakon što smo isprobali njegov degustacijski meni s ribom i mesom u pet sljedova (82,29 €).
Večeru smo započeli lijepo prezentiranim amuse boucheom u formi tri zalogaja koji kreće od praline s istarskom skutom i grana padanom, zatim nastavlja s okruglicom od hobotnice u krušnim mrvicama obojenim crnilom sipe kojoj je nedostajalo malo više okusa, te vrlo ukusnom i intenzivnom paštetom od tune omotanom hrskavim kukuruznim tijestom. Nakon ovog zanimljivog trisa, ljubazni i uslužni konobar za stol nam je donio pikantno istarsko maslinovo ulje i drvenu posudu s još toplim komadima focaccie i dvije vrste kruha od kiselog tijesta. Objasnio nam je da ih Rendić peče s divljim kvascem koji njeguje posljednjih pet godina.
Poslužio nam je i fino rashlađeni Chardonnay Maetoso vinarije Apolitico (9,50 € po čaši). Točio ga je pred nama, a usput nam je ispričao i nekoliko crtica o tom odležanom vinu. Vrlo brzo stigao je i naš prvi slijed. Carpaccio brancina, serviran u emulziji maslinovog ulja i limunovog soka s ponzu umakom, gelom od limuna i snijegom od malina. Jelo je bilo vrlo osvježavajuće. Riba svježa i puna okusa, a emulzija toliko ukusna da smo je na kraju pomazali još toplim kruhom.
Uslijedio je i drugi, mesni slijed. Rib eye tatarski biftek umotan kukuruznom rolicom i s malo češnjaka od divljeg bilja na vrhu. Tatarski je bio ugodno pikantan, a začini nisu prekrili okus mesa. Iako smo ovo jelo navikli jesti od filea bifteka, rib eye je žilavije meso s više masnoće i nešto je intenzivnijeg okusa. Pokazalo se da odlično funkcionira u tatarskom iako mu je tekstura nešto drugačija, pa smo naletjeli na nekoliko komadića koji zapinju pod zubima. No, okus je bio toliko dobar da nam to nije pokvarilo doživljaj.
Jelo koje nas je te večeri potpuno oduševilo posluženo je u trećem slijedu, a Rendić ga je osmislio dok je još radio u Nomi. Riječ je o raguu od sipe serviranom na palenti kuhanoj na mlijeku s bosiljkom i prelivenom pjenicom od grana padana i uljem s peršinom. Ovo jelo jede se žlicom, a pripremljeno je od vrlo jednostavnih sastojaka koji su odlično ukomponirani na tanjuru. Sipa narezana na komadiće bila je vrlo mekana, palenta kremasta i puna okusa, a pjenica nježna, aromatizirana i osvježavajuća. Dignula je ovo jelo na jednu posve novu razinu.
Nakon ovog divnog slijeda konobar je došao za naš stol i prije posluživanja glavnog jela najavio pauzu od petnaestak minuta. Budući da smo već bili dovoljno siti jer je jelo od sipe prilično zasitno, pauza nam je dobro došla. Primijetili smo da se restoran ozbiljno popunio, a za susjednim stolovima uglavnom su večerali strani gosti. Za glavno jelo poslužen nam je file od jelena s pireom od pastrnjaka i gelom od graška i cikle, a zvijezda tanjura bio je demi glace umak koji se 80 sati krčkao, pa reducirao na laganoj vatri. File jelena bio je lijepo zapečen sa svih strana, a meso je bilo toliko mekano da se topilo u ustima. Pire od pastrnjaka bio je dovoljno kremast i sve komponente na tanjuru su se odlično uklopile.
Za kraj nam je poslužen desert pod nazivom mandarina, te hladni lava cake od čokolade. Mandarina izgledom neodoljivo podsjeća na istoimenu voćku, a punjena je mousseom od mliječne čokolade, džemom od mandarine i pjenastim biskvitom. Ovaj desert bio je vrlo lagan, osvježavajuć i izgledom vrlo zanimljiv. Hladni lava cake bio je nešto zasitniji jer se ispod hrskavog pokrova od čokolade nalazila krema od karamele i čokolade te komadići biskvita.
Konobar nam je na kraju objasnio da deserte ne pripremaju sami nego naručuju od Roberta Hromalića iz Le kolača. Iako su slastice bile ukusne i korektno pripremljene, od deserata smo očekivali malo više. Možda i zato što su nas prethodni sljedovi razmazili. No, sve u svemu iz ovog restorana smo izašli siti i zadovoljni, a ovu večeru ćemo zbog odlične hrane, vrlo uslužnog i educiranog osoblja, te opuštajuće atmosfere još sigurno dugo pamtiti. Platili smo je 201 euro.