Večera u dubrovačkom restoranu bila je krajnje neobično restoransko iskustvo, a tome su kumovali olujno nevrijeme, nepotrebna brzina osoblja, a dijelom i mala nesmotrenost s naše strane. 360 je jedini restoran u gradu koji ima Michelinovu zvjezdicu, tako da smo odlučili na vrijeme rezervirati stol, desetak dana unaprijed. U zadnji čas smo našli jedan jedini slobodan termin u tjednu našeg posjeta, petak u 21 sat i 45 minuta. Sretni što smo se do stola provukli kroz ušicu igle, nismo provjeravali ni do kada restoran radi, ni prognozu. Dočekala nas je tako jedna prava ljetna oluja, zatvorena terasa i pritisak prilikom serviranja jela.
Kad smo stigli u restoran, simpatična mlada konobarica odvela nas je do našeg stola postavljenog između dva kamena zida, u kojem ćemo večer provesti u intimnoj izolaciji. Rekla nam je da su odlučili sve večere premjestiti s terase zbog straha od kiše, zbog čega su neki ljudi i odustali od svojih rezervacija. U 360 se, osim Michelinom nagrađene hrane chefa Marija Curića, dolazi upravo zbog prekrasnog pogleda sa zidina na kojima je smještena terasa restorana. Nama je bilo krivo što se, stoga, nisu, kada su nas nazvali, sjetili ponuditi da dođemo ranije, za što smo iskazali interes, ali se odluka o premještanju pokazala ispravnom s obzirom na to da je za nekih pola sata počeo jak pljusak.
Glavni konobar i sommelier donio nam je vinsku kartu i meni pa nas proveo kroz opcije, sugerirajući da nam je najbolje uzeti po jedan od dva degustacijska menija kako bismo isprobali što više jela. Pristali smo na njegov prijedlog, napomenuvši da ne jedemo meso pa će nam biti poslužena dva ista, riblja glavna jela. Zatražili smo wine pairing, ali nam je predloženo da, s obzirom na to da na meniju mesa nema, uzmemo bocu bijelog vina koja će lijepo pristajati svim jelima. Ovo je nekako dalo ton ostatku večeri, kao da je termin u kojem smo u restoran došli značio da ćemo dobiti dobru uslugu, ali i da će naša večera proći u čekanju da se radni dan privede kraju.
Zbog kiše možemo kriviti samo nebesa, ali ako se restoran zatvara pola sata nakon ponoći, onda bi svakako bilo bolje da smo isprobali neki kraći meni umjesto punog degustacijskog. Jela su nam ovako dolazila jako brzo, jedno za drugim, a kako se radi o većoj količini hrane, nismo se mogli u potpunosti posvetiti svakom od njih, što je šteta. Za početak smo popili jedan koktel, tako da je naša večera počela nakon 22 sata i završila malo nakon ponoći kada nam je konobar na stol donio račun uz napomenu da uskoro zatvaraju, račun koji nismo sami zatražili, zbog čega smo se osjećali čak i malo krivo, a nekako to nije osjećaj koji želimo ponijeti sa sobom nakon što večeru platimo 600 eura.
Međutim, večera je počela dosta dobro. U pozdravima iz kuhinje stiglo nam je malo lisnatog tijesta inspiriranog soparnikom, tako da na sebi ima mješavinu špinata i blitve, konfitiranu rajčicu i perle od maslinovog ulja, zgodna kombinacija francuske tehnike i prepoznatljivih domaćih namirnica. Slijede košarice od heljde s dvije verzije celera, malo jabuke i ljutike, zalogaj koji ćemo pamtiti baš jako dugo. Iako se radi o pozdravu iz kuhinje, ovo je nešto najukusnije što smo probali u posljednje vrijeme - kao da nam je netko servirao domaću juhu u hrskavom izdanju, sjajna kombinacija poznatog i nepoznatog. Na kraju smo isprobali tartove s korabicom i ukiseljenim gljivama koje su zasjenili prva dva pozdrava. Naposljetku je tu i brioche kruh, mastan i sladak, uz koji su poslužene tri vrste maslaca: nesoljeni, sa začinskim biljem i ciklom, a koje se, osim bojom, nisu drastičnije razlikovale okusom.
Prvi slijed je mrkva pripremljena u pet tekstura - glavna je kuhana u vlastitom soku, zatim krema, ukiseljena, prah i čips od mrkve, poslužene uz tostirane pinjole, a kontrast slatkoći mrkve trebao bi dati pire od češnjaka i salatica od celera na vrhu, ali je mrkva ostala dominantan sastojak jela što nije zamjerka, posebno jer su pinjoli pridonijeli teksturi.
Na drugom degustacijskom meniju prvi slijed je poširana stonska kamenica, na kojoj je svježa korabica začinjena majonezom od kamenica, sve je prekriveno sashimijem od tune i malo kavijara. Tuna je dala malo mesnatiji karakter jelu, a hrskava korabica hrskavost pa je sve skupa ostavilo pozitivan dojam.
Nakon toga stiže grilani jadranski škamp serviran s tri teksture čičoke - na dnu je svilenkasta panna cotta punjena kompotom od komorača i na vrhu još hrskava i kremasta čičoka s listićima krumpira koji se prelijevaju intenzivnim reduciranim umakom od škampa koji daje na dubini okusa. Ovo nam je bilo jedno od najdražih jela s menija upravo zbog dobro poznate morske jednostavnosti kojoj je kompot od komorača udahnuo novi karakter.
S druge strane, dva fileta skuše nadimljena, a zatim pržena, između su ukiseljeni listići repe punjeni kavijarom od pastrve, a u sredini je još kremica od miso paste i krumpira, dok je okolo još kremica od skušinog mesa i vrhnja. Uz svaki zalogaj smo pokušali uzeti svaki od ovih sastojaka i moramo reći da je jelo dobro balansirano, tako da nijedan sastojak ne odskače i dobro se slažu.
U idućem slijedu se susrećemo i na stolu dobivamo dva ista jela. Suho odležani pagar završen je na grilu i serviran između dvije pjenice - beurre blanc i pjenom od škampa. Ne znamo je li nešto pošlo po krivu, ali obje su te pjenice bile dosta beskarakterne, što je nesvojstveno kako maslacu, tako i škampu. Definitivno bi ovo bilo najneuspjelije jelo da uz njega nismo dobili cappuccino od krumpira obogaćenog mušulama i škampom. Upravo taj cappuccino spominju svi koji posjete restoran i moramo se složiti da su sve riječi hvale opravdane jer je zanimljiv i precizno pripremljen, a tako jednostavan da pomislite da bi ga lako mogli rekreirati doma.
Nakon toga smo dobili njihov sourdough i maslinovo ulje, a zatim i lubina s naglo poprženom kožom koja ima zmajoliki efekt, uz umak od jastoga i jedan njok na kojemu je također jastog s kavijarom. Isprobali smo prvo komad ribe s umakom i malo njoka i nešto nam je nedostajalo, neki naglasak, a onda smo posegnuli za kruhom i uljem i tada je, u toj kombinaciji, jelo postalo izvrsno. Škamp i njok su također odlična kombinacija jer je ovaj namjerno napravljen malo gnjecavije, što se baš dobro složilo uz meso jastoga.
Za preddesert nam je došao dekonstruirani cheesecake s crumbleom od maslinovog ulja i sorbetom od višnje, kao i crumble od melase sa sorbetom od maline i kardamoma i šampanjca. Laganog voćnog okusa dobro su poslužili svrsi, a cheesecake nam se ipak svidio nešto više.
Jedan desert je čoksa - biskvit od čokolade, sladoled od crne čokolade i karamelizirani čips koji smo razbili i jeli cijeli, poprilično sladak desert zajedno. Drugi desert je baziran na kavi, a neutralizira ga čokolada i slatke šećerne kuglice. Oba deserta bila su ukusna, ali malčice prevelika i preslatka. Je li to zato što smo ih dobili tako brzo ili zato što su zaista pretjerani, znat će netko tko nije večeru od tri sata iskusio u dva.
Za sam kraj su nam posluženi mali zalogaji - profiterol s višnjom, crna čokolada, lješnjak s crnim tartufom i cannoli s tartufom. Pomalo umorni od hrane, osobito od slatkiša, samo smo ih probali, iako su ukusni, nismo ih mogli više jesti.
Kako se ne bi stekao krivi dojam, cijelo osoblje je izrazito profesionalno i simpatično, posebno konobar iz Virovitice koji je bio zadužen za našu hranu, međutim, restoran bi trebao odlučiti želi li odustati od te zadnje rezervacije ili je primati uz napomenu po dolasku da se nema dovoljno vremena za degustacijski meni. Ovako smo od uglavnom jako dobre, precizno pripremljene hrane iz restorana izašli pomalo izmoreni, a to sigurno nije iskustvo koje žele pružiti gostu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....