Restoran Dida na prvi je pogled dobro brendirano mjesto: web stranica, instagram profil, oznake po putu, pa sve do dostavnog vozila ispred restorana, nose prepoznatljiv plavi logo sa stiliziranom ribom. Estetska ugoda nastavlja se spuštanjem kroz gusto raslinje i drveće s njihova parkinga (u hladu!) na prekrasno uređenu terasu. Ovdje je sve oku ugodno: drveni stolovi i stolice, pošljunčano dvorište, ogromno drveće i bilje koji stvaraju hlad, te prekrasan pogled na more i otok Krk. Unutrašnji dio restorana koji je praktički u konobi jedne velike privatne kuće također je elegantno uređen, u kombinaciji stakla, drva i kamena, decentan, ali topao. Veliki vinski frižider odmah daje na znanje da su vina ovdje važna, ali ne toliko velik kao da se prave važni. Sve s mjerom i ukusom.
Vrijeme je ručka, pa je osoblje malo usporeno, kao da je i njima vrućina pomutila glavu. Vidimo to prvi put kad pokušavamo saznati nešto više o ponuđenim pjenušcima, konkretno o Pavlomirovom San Marinu, s kojim počinjemo naš ručak. Sviđa nam se vinska lista, njen sadržaj i način kako su vina (isključivo hrvatska, što pozdravljamo) podijeljena da bi gostu bio olakšan odabir. Npr. bijela – "lagana, a svježa" ili "svježa, a s karakterom" i tako dalje, što je korisno, pogotovo ako osoblje ne barata svim detaljima. Ono što nam se s vinima ne sviđa jest trend koji smo uočili po cijeloj obali, da cijena čaše bijelog svježeg vina iznosi između 7 i 9 eura, što nam se čini sumanutim. Bez obzira na ambicije, ovakve cijene vina su strašne.
Za uvod krećemo lagano: dnevna juha od mrkve (9 €) za dijete, marinirana riba (nar/naranča/koraba/grašak/emulzija od agruma) (19 €) i goveđi canape (krema od žumanjka/balsamico/grana padano/waffle od koštane srži) (22 €).
Dok čekamo i uživamo u pogledu, stiže pozdrav iz kuhinje u obliku tradicionalnog jela ovog kraja: bribirskog prisnaca. Slani je to, zasitni, kolač u koji ide i sir i šunka i mladi luk, a ovdje je nadograđen kremom s tartufima (tartufatom?), kiselom papričicom i nesretnom klicom graška koja će nas pratiti kroz cijeli jelovnik. Vrlo zasitan i ukusan couvert, koji nam odmah daje naslutiti glavni problem ove kuhinje (ali nećemo spojlati, sačekajte malo). Juha od mrkve također je obilata, gusta, prepuna okusa i slasti, jedino nema okus po mrkvi. To samo po sebi nije problem, ali rado bismo da smo dobili odgovor od konobarice što je sve unutra, jer nikako nismo mogli pogoditi prevladavajući okus. Kokos? Sjemenke? Nešto deseto? Nismo saznali.
Ista se stvar ponavlja i s dva hladna predjela. Tanjuri i hrana izgledaju spektakularno, oku privlačno, međutim previše se tu dodataka i điđa raznog tipa bori da dođe do izražaja, pri čemu u potpunosti prekrivaju glavnu namirnicu, bila to riba ili sirovo meso u nekoj njihovoj varijanti tatarskog.
Kod marinirane ribe svaki sastojak je zanimljiv, sladoled od škampa je potpuno ludilo, ali svi sastojci na tanjuru ne funkcioniraju kao jedno jelo. Ono što je važno za naglasiti je vrlo pohvalna posvećenost sortnim maslinovim uljima, kojima u Didi nastoje popratiti svako jelo, a radi se o najfinijim hrvatskim maslinovim uljima (Chiavalon, Belci, Mate, čini nam se da ih je moguće i kupiti u restoranu, po pristojnim cijenama).
Kod glavnih jela situacija je malo smirenija, domaći crni cavatelli sa sipom i pestom (22 €) izvrsno su jelo bez nepotrebnih egzibicija, ali tu opet osoblju fali dovoljno informacija o samom jelu. Teleći odrezak s duetom od kupusa (37 €) pak ima tehnički problem: meso je savršeno pečeno, ali je grilani kupus prethodno prekuhan i tu je pogubio sve svoje okusa (a kupus ne raspolaže baš s puno toga), dok je krema od kupusa bezukusna i time - nepotrebna. Dječji brancin s ploškicama krumpira (13 €) tehnički je opet sasvim dobro izveden i ukusan, tako da nam nije jasno gdje točno nastaju greške u kuhinji.
Crème brûlée (9 €) vrlo je efektno poslužen u bakrenoj tećici, s dodatkom brownieja za gladne, ali moramo priznati da su porcije u Didi obilate, pa desert jedva preživljavamo.
Gajimo sve moguće simpatije za koncept koji su u Didi osmislili. Mjesto je prekrasno, vinska lista je dobra, jela su pomno osmišljena i nema brljavljenja s namirnicama. Tu i tamo dogodi se tehnička greška, ali glavni problem čini nam se pretrpavanje tanjura s previše elemenata koji zajedno nužno ne funkcioniraju. Kada tome dodamo još sparivanje sa sjajnim maslinovim uljima, ovo je pravi primjer one "manje je više", što ne mora značiti kraj kreativnosti; samo boljeg balansiranja i "smanjenja doživljaja". Hrana je i dalje vrlo ukusna (osim onog nesretnog kupusa), fali malo chefove mjere i zauzdavanja. U Crikvenici i okolici sigurno nema tako ambicioznog mjesta, voljeli bismo vidjeti još određeni fine tuning u budućnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....