Bio je prilično vruć i sparan dan i malo osvježenja odlučili smo pronaći u hladu jedne od najugodnijih terasa u gradu, koju smo odabrali za ručak. Okrugljak je poznata zagrebačka restoranska institucija koja posluje dulje od stotinu godina, njegovi su stolovi smješteni u debelom hladu stabala i drvenih paviljona, a uz sam rub terase teče potok Medveščak.
Restoran se otvara u 12.30, a mi smo stigli oko 15 sati, ubrzo nakon iznenadnog pljuska. Dio osoblja još je čistio i raspremao vanjske stolove, pa nas je konobar dočekao na ulazu i uputio u unutarnji dio restorana uz isprike da zbog nevremena koje ih je zadesilo ne poslužuju vani. Unutra je samo nekoliko stolova bilo popunjeno, iako je još uvijek bilo vrijeme ručka.
Konobar nam je uručio meni, ali nam je sugerirao da razmislimo o mladoj janjetini ili patki s domaćim mlincima koje su upravo ispekli. S obzirom na to da smo ovdje nedavno bili na janjetini (bila je vrlo ukusna i mekana), ovaj smo put odlučili naručiti nešto drugo. Ovdje se uglavnom poslužuju tradicionalna jela, a u ponudi trenutačno imaju ljetni meni, nekoliko juha, dvadesetak glavnih jela, nekoliko toplih i hladnih predjela, a teletina, patka i janjetina su u meniju inače naznačene pod jela po narudžbi.
Najprije nam je stigao couvert, koji su naplatili, a na tanjuru smo dobili dvije kriške domaće rajčice s mozzarellom i rikolom te košaricu s kukuruznim i tamnim kruhom. Na stolu je stajalo i solidno maslinovo ulje bez etikete. Kruh je bio ukusan, ali po okusu i teksturi ne bismo rekli da je domaći. Rajčica s mozzarellom nije nas oduševila i puno je ukusniji njihov standardni couvert koji su godinama posluživali: kugle sirnog namaza s komadićima šunke ili pancete uz domaći kruh.
Za predjelo smo naručili juhu od rajčice (5,30 €) s ljetnog menija i kuhane štrukle (10,62 €). Juha je bila kiselkasta i osvježavajuća, ali joj je nedostajalo kremoznosti i okusa. Očekivali smo puniji okus, ali je bila nekako bezlična. Poslužili su je s rižom koja je bila ipak pretjerano al dente. No, štrukli su bili ukusni. Tijesto nježno i mekano, a nadjev od svježeg sira ukusan i blag, fine teksture. Ipak, preljev od krušnih mrvica i ulja bio je premastan. Dodatni problem na tanjuru su bili i nedovoljno ocijeđeni štrukli, pa su plivali u ulju i vodi.
Nakon predjela smo naručili i čašu Krauthakerova Chardonnaya i dobili ugodno rashlađeno vino, ali ga konobar nije točio pred nama, što je velik propust za restoran koji se smatra institucijom.
Nakon predjela su nam vrlo brzo stigla i glavna jela, ossobuco (24 €) s pireom od celera i svinjska pisanica Okrugljak (25 €). Ossobuco je bio izvrstan. Meso je bilo toliko mekano i sočno da se topilo u ustima, a pire od celera kremozan i ukusan. Umak od povrća je možda trebao biti malo gušći, a stabljike celera malo mekše. Komadi mrkve u umaku bili su al dente, ali nisu zapinjali pod zubima kao celer. Ovo bi se jelo možda trebalo još malo tehnički doraditi i poraditi na njegovoj prezentaciji, ali bismo ga unatoč tome ponovno naručili.
Svinjsku pisanicu, lungić, napunili su pršutom i kajmakom i prelili je umakom od vina, kajmaka i vrhnja. Uz meso su nam poslužili krokete od krumpira i domaće njoke. Rubovi mesa su možda pomalo suhi i žilavi, ali prema sredini meso je bilo vrlo mekano i sočno. Umak je malo težak, ali vrlo ukusan i odlično se slaže uz krokete koje su napravili školski - izvana hrskavi, a iznutra mekani i punog okusa. Njoki su, pak, bili malo mljackavi i nedostajalo im je okusa. No, sve u svemu, ovo je jelo korektno napravljeno, ali kad bismo ga ponovno naručili, definitivno bismo izostavili njoke.
Porcije u Okrugljaku prilično su obilne i zasitne, pa smo za desert poželjeli nešto lagano i osvježavajuće. Dosad smo probali njihove palačinke u vajnšatou i bile su odlične, a nekada su na meniju imali i ukusne lagane kolače u čaši. Ovaj su put u ponudi imali štrudle, tortu od jabuka, palačinke i dubrovačku rožatu, a mi smo se odlučili za sorbet od limuna i panna cottu sa šumskim voćem. Sorbet nije bio loš, ali je imao kao dodatak usitnjene kandirane korice limuna koje su pale na dno čaše, pa su zapinjale u slamci.
Panna cotta je ukusna, ali joj definitivno nedostaje šećera, a najveći gaf u ovom desertu je potpuno nepotreban umak od vanilije serviran na rubovima tanjura. Imao je okus kao jeftini kupovni preljevi i bilo bi posve dovoljno da su servirali samo umak od šumskog voća koji je bio osvježavajući i dobro je pasao uz panna cottu. Sve u svemu, pamtimo puno bolje deserte u Okrugljaku. Račun za ovaj ručak platili smo 105,32 eura.